Minimalni saldo je iznos novca, obično točno naveden, koji vlasnik računa mora održavati kako bi mogao imati određene privilegije. Te povlastice i točan iznos određuje institucija kod koje klijent bankari, a mogu se razlikovati ovisno o banci ili vrsti računa. Općenito, banke ili štednja i zajmovi zahtijevaju minimalni saldo pri prvom otvaranju računa i daju druge pogodnosti održavanja određene ravnoteže tijekom trajanja računa.
Jedan od uobičajenih razloga zbog kojih banke mogu imati minimalni saldo je određivanje vrsta mjesečnih naknada koje klijenti plaćaju. Ako klijent stalno ima značajan iznos u banci, može imati pravo na besplatni tekući račun, na primjer, gdje ne plaća mjesečne naknade. Ako stanje padne ispod minimuma, što je prilično uobičajeno kod tekućih računa, korisnik bi tada mogao platiti mjesečnu naknadu. Mnoge banke izbjegavaju ovu politiku u korist pružanja besplatnih tekućih računa onima koji imaju izravni depozit na svoje račune.
Drugi način na koji se minimalni saldo može primijeniti je kada se utvrđuje hoće li račun zarađivati kamate. Računi za provjeru kamata obično su oni na kojima se mali iznos kamata nakuplja na računima koji održavaju određenu ravnotežu. Ako se taj saldo ne postigne, tada se račun tretira kao račun za nekamatnu zaradu ili kao redoviti tekući račun. Kupac bi mogao plaćati mjesečnu naknadu za njegovo održavanje i ne bi zaradio nikakvu kamatu.
Možda postoje računi na kojima bi puno veći minimalni iznos, u nekoliko tisuća, mogao rezultirati drugim privilegijama. To bi moglo uključivati veći povrat kamata, pristup posebnim programima i ponudama financijskih institucija ili mogućnost korištenja prednosti posebnih usluga poput brze obrade kredita ili financijskog savjetovanja. Obično što više novca klijent odluči zadržati u banci, banka smatra klijenta cijenjenijim i nudi više pogodnosti.
Budući da razine računa mogu varirati mjesečno, minimalno stanje je obično prosjek ili srednja vrijednost svakog dnevnog stanja za određeni mjesec. Padanje ispod salda na nekoliko dana ne znači nužno da korisnik nema pravo na sve usluge koje inače dobiva ako stanje nikada ne padne ispod minimuma. To jednostavno znači da prosjek ili srednja vrijednost svih dana za ciklus naplate mora biti na ili iznad minimalnog stanja. Iako je izračun ove vrste obično standardan, pametno je pročitati sitna slova kako biste se uvjerili da se na taj način utvrđuje ravnoteža u određenoj instituciji.
Minimalni saldo ne treba miješati s minimalnim plaćanjem. Potonji je najniži mogući iznos koji ljudi mogu platiti na dug, a često je povezan s plaćanjem kreditnom karticom. Iako se smatra da je držanje salda u banci poželjno, samo minimalna plaćanja na kreditnu karticu nisu jer dopuštaju povećanje kamata i povećavaju ukupni dug.