Mirativ je gramatički alat koji se koristi za označavanje iznenađenja. Ne koristi se u svim jezicima i samo je teoretski dio engleske gramatike. Mirativi su sadržani u kategoriji gramatike mirativnosti. Upotreba mirativa može se naći u jezicima kao što su albanski, ainu, turski i korejski. Također se može naći u nekim jezicima Indijanaca kao što je zapadni Apache.
Druga funkcija mirativa je da ukaže na dokaznost. To je slučaj u tibetanskom, ali ne i u zapadnom Apacheu, koji za svaku ima zasebne sintaktičke jedinice. Evendentnost je prisutnost ili nedostatak dokaza u rečenici. Ovaj se dokaz pojavljuje na engleskom u obliku modalnih glagola kao što je ‘očigledno’. Jezici kao što je Eastern Pomo u Kaliforniji koriste sufikse za označavanje različitih stupnjeva dokaznosti.
Neki lingvisti tvrde da su mirativi prisutni u engleskom jeziku. Iznenađenje se u govornom engleskom jeziku pokazuje rastućom intonacijom ili naglaskom. U pisanom engleskom, uskličnik se često koristi na kraju rečenice za isti učinak.
Postoji i niz riječi koje mogu pokazati određenu količinu iznenađenja. Te riječi su ‘ujednačeno’, ‘još uvijek’, ‘već’ i ‘samo’. Na primjer, “Jane je još uvijek u Budimpešti?” označava da je govornik iznenađen što je Jane tu gdje je. Naglašavanje glagola prilikom govora je još jedan način za označavanje iznenađenja, ali druge su konstrukcije potrebne za prenošenje tog osjećaja iznenađenja kada se piše.
Engleski, dakle, na neke riječi primjenjuje mirativno značenje kako bi izrazio određenu vrstu iznenađenja. Izražavaju iznenađenje što je nešto više ili manje od očekivanog. Nema sintaksnog elementa kao što je sufiks ili fleksija dizajnirana da pokaže opće iznenađenje kao što je to da rečenicu učini akuzativnom. Engleski nije sam u nedostatku specifičnih čudotvornih elemenata, španjolski koristi riječ ‘solo’ umjesto ‘samo’ i s istom funkcijom.
Mirativ je normalan dio turskih i korejskih rečenica. Omogućuje jezicima koji se ne oslanjaju na intonaciju ili naglasak da prenesu emociju iznenađenja. Korejski koristi fleksiju ‘ney’ da označi iznenađenje, dok turski koristi sufiks ‘mus’, na primjer. Tarma Quechua, izvorni američki jezik koji se govori u Andama, također koristi sufiks ‘na’ za prenošenje iznenađenja.
Jezici često utječu jedni na druge. Prisutnost mirativa u nekim jezicima dovela je do nazadne rasprave o njegovoj prisutnosti ili odsutnosti u engleskom jeziku. Kako zapadni jezici utječu na domaće jezike u Americi, isto se može reći i obrnuto. Gorski španjolski u Andama bio je pod utjecajem domaćih jezika, što je dovelo do uključivanja mirativa kao gramatičke jedinice.