Mišićno-koštani pregled dio je rutinskog tjelesnog pregleda kojim se procjenjuje ukupna funkcija mišića i kostiju. Ispitom se provjerava raspon pokreta pacijenta, fizička snaga u različitim dijelovima tijela i refleksi. Rutinski pregledi mišićno-koštanog sustava mogu pomoći u dijagnosticiranju stanja kao što su multipla skleroza i artritis u njihovim ranim fazama.
Postoji nekoliko vrsta mišićno-koštanih pregleda koji se mogu izvesti, ovisno o potrebama pacijenta. Osnovni probirni pregled provjerava cjelokupnu funkciju pacijenta bez trenutnih mišićno-koštanih tegoba. Ako pacijent ima simptome poremećaja, provodi se dubinski pregled određene zahvaćene regije. Novi pacijenti koji se žale na višestruke, raširene mišićno-koštane simptome obično dobivaju detaljnu verziju osnovnog probirnog pregleda. Pacijenti koji su podvrgnuti liječenju zbog dijagnosticiranih poremećaja primaju periodične preglede koji se odnose na specifičnu regiju zahvaćenu dijagnozom.
Osnovni pregled mišićno-koštanog sustava ne zahtijeva posebnu opremu, iako neki liječnici mogu koristiti dodatne alate kako bi im olakšali zadatak. Stetoskop se može koristiti za slušanje zvukova u temporomandibularnom zglobu (TMZ), jer zvukovi pucanja i škrgutanja mogu ukazivati na poremećaj TMZ. Za mjerenje kutova zglobova može se koristiti instrument koji se zove goniometar.
Tijekom pregleda mišićno-koštanog sustava, liječnik započinje vizualnom procjenom raspona pokreta zglobova, aktivnih i pasivnih. Pregled raspona pokreta mjeri sposobnost pacijenta da ispruži, savije i zakreće zglobove ruku, nogu, šaka, stopala i kukova. Aktivni raspon pokreta odnosi se na sposobnost osobe da pomiče zglobove bez pomoći. Pasivni raspon pokreta odnosi se na raspon kada mu pomaže druga osoba. Vizualni pregled također traži znakove crvenila i oteklina oko zglobova.
Palpacija, dio mišićno-koštanog pregleda u kojem liječnik pregledava pacijenta dodirujući mišiće i zglobove prstima i palčevima, pomaže utvrditi ima li prisutnih nevidljivih oteklina ili čvorova. Čvorovi mogu ukazivati na prisutnost artritisa. Palpacija također pomaže utvrditi postoji li bol ili osjetljivost u zglobovima ili okolnom području.
Kralježnica se procjenjuje perkusijom, metodom u kojoj liječnik lupka po dijelovima tijela, rukama ili posebnim instrumentom. Zvukovi koji se stvaraju tijekom udaraljki mogu liječniku pružiti informacije o veličini organa i upozoriti ga na prisutnost nakupljanja tekućine. Liječnik također bilježi zakrivljenost kralježnice i simetriju ramena.
Ako se tijekom pregleda mišićno-koštanog sustava pronađu bilo kakve abnormalnosti, obično se naručuju dodatni testovi za potvrdu dijagnoze. Sam ispit je koristan alat u otkrivanju potencijalnih problema, ali se ne može koristiti za konačnu dijagnozu stanja sam po sebi. Prije pregleda mišićno-koštanog sustava, pacijenti trebaju obavijestiti svog liječnika jesu li patili od bilo kakve boli, otekline ili osjetljivosti te jesu li neke nedavne aktivnosti mogle pridonijeti tim simptomima.