Massachusetts Institute of Technology (MIT) obično je uključen u široku paletu različitih istraživačkih programa, od kojih su mnogi s primjenom u automobilskoj industriji. MIT automobil može se odnositi na nekoliko različitih projekata, kao što je kompaktni gradski automobil MIT-a, ili njihov ulazak u Urban Challenge Agencije za napredna istraživanja obrane (DARPA). Gradski automobil MIT-a uključuje niz različitih koncepata i dizajniran je kako bi ljudima omogućio alternativni način putovanja u urbanim sredinama. Neke značajke gradskog automobila MIT uključuju kotače koje pokreću električni motori, računalne sustave za navigaciju i komunikaciju s drugim vozilima te mali okvir koji omogućuje jednostavno kretanje i parkiranje.
Istraživanje u vezi s automobilom MIT-a započelo je oko 2003. godine i ispitivalo je niz čimbenika koji se odnose na načine na koje ljudi putuju. Uočeni su različiti problemi i problemi, a gradski automobil se vidi kao jedno od mogućih rješenja. Mnogo viška energije može se iskoristiti u pokretu teških vozila, a gradski automobil MIT-a dizajniran je da bude lagan u usporedbi s mnogim modernim vozilima. Prosječna težina automobila je oko 3,000 lbs (oko 1,300 kg), što može biti dvadeset puta više od težine osobe koja ga vozi. Prema istraživanju automobila MIT-a, to znači da bi se korištenjem lakših vozila u urbanim sredinama mogla uštedjeti znatna energija.
MIT-ovi gradski automobili također su energetski učinkovitiji korištenjem robotskih kotača. Pojedinačni, elektronički motor u svakom kotaču može omogućiti ovim vozilima da se kreću na energetski učinkovit način bez emisija iz ispušne cijevi. Ovi robotski kotači također mogu omogućiti vozilima lakše manevriranje u skučenim prostorima prisutnim u nekim urbanim sredinama.
Parkiranje je još jedan problem kojim se bavi MIT automobil, jer u prosjeku mogu biti četiri parkirna mjesta po vozilu u urbanom okruženju. To može predstavljati znatnu količinu potrošene nekretnine, dok još uvijek postoji problem premalo parkiranja u zakrčenim područjima. Gradski automobil MIT-a to može riješiti kroz manju fizičku veličinu i mogućnost slaganja na neki način. Neki dizajni automobila MIT-a omogućili bi ovim vozilima da se ugnijezde na način sličan kolicima za kupnju, što bi moglo pružiti mnogo učinkovitije korištenje prostora.
Tim s MIT-a unio je vozilo u DARPA Urban Challenge 2007. godine, koje se također naziva MIT automobilom. Vozila koja su sudjelovala u ovom natjecanju koristila su različite senzore i računalne sustave za rad bez ljudskog vozača. Jedna svrha ovog izazova bila je poticanje razvoja tehnologije koja bi mogla omogućiti vozila bez vozača. Ista vrsta tehnologije mogla bi se implementirati u gradski automobil MIT-a, omogućujući mu komunikaciju s drugim vozilima u mreži kako bi se izbjegle zagušenja i nesreće bez ikakvog unosa vozača.