Mito je oblik korupcije koji uključuje obećanje novca ili usluge nekome na poziciji moći, s nadom da će utjecati na ponašanje te osobe. Podmićivanje se u mnogim regijama svijeta smatra zločinom, a ljudi koji budu uhvaćeni u ponudi ili primanju mita mogu se suočiti s visokim kaznama. U drugim regijama granica između podmićivanja i napojnice ponekad je prilično nejasna, što može otežati procesuiranje ljudi za mito ili razumijevanje kada je netko prešao granicu.
“Mito” je u engleski ušao 1300-ih, u smislu nečega ukradenog; izvedeno je od francuskog mito, “prositi”. Oko 1500-ih, “mito” je počelo stjecati svoje trenutne veze s korupcijom.
Nekoliko je razloga zašto se podmićivanje smatra zločinom. Prije svega, primanje mita i postupanje po njemu je jasna zloporaba ovlasti i napuštanje dužnosti. U egalitarnim društvima posebno je neukusna pomisao na podmazivanje puta mitom, jer naglašava razlike između onih koji mogu kupiti moć ili usluge i onih koji ne mogu. Mito također može ugroziti kvalitetu transakcije. Na primjer, kada građevinska tvrtka podmićuje državnog dužnosnika kako bi dobio ugovor, državni dužnosnik može previdjeti tvrtku koja pruža superioran ili jeftiniji posao, čime u suštini vara vladu.
Mito može imati bilo koji broj oblika. Povijesno gledano, mito javnim dužnosnicima bilo je iznimno uobičajeno, au nekim regijama to je i dalje slučaj. Mito također igra ulogu u financijskoj industriji, pa čak iu zanimanjima poput medicine, gdje farmaceutske tvrtke mogu podmititi liječnike da prepišu njihove proizvode. Politika je također prepuna podmićivanja u mnogim regijama, s ljudima koji podmićuju političare da postignu željene ciljeve, a političari zauzvrat nude mito drugima u nadi da će postići određene ciljeve, poput pobjede na izborima.
Povući crtu s mitom vrlo je izazovno. Na primjer, mnogi političari primaju zdrave doprinose kampanjama od niza tvrtki i industrija. Te bi se isplate u očima nekih kritičara mogle smatrati mitom, pogotovo kada političari glasaju i djeluju u interesu svojih najvećih doprinositelja. No, također bi se moglo tvrditi da te tvrtke zasigurno imaju pravo podržati kandidate koji im se sviđaju, posebno kada ti kandidati imaju politička uvjerenja koja su u skladu s interesima tvrtke.
Isto tako, praksa nuđenja mita službenicima ministarstava u nekim je zemljama toliko raširena da se na mito gleda gotovo kao na određene naknade. Ljudi koji pokušavaju djelovati pošteno mogu otkriti da dotično ministarstvo nikada ne odobrava zahtjev ili dokument, što ih prisiljava da podmite dužnosnika kako bi obavili posao. U nekim slučajevima takvo mito je čak i porezno odbitno, a porezne agencije ga priznaju kao legitiman poslovni trošak.