Mjerenje učinka je mehanizam koji se koristi za određivanje da li pojedini pojedinac, projekt ili investicija funkcioniraju kako bi trebali. Drugim riječima, to je ljestvica ili test koji se koristi za određivanje ide li stvari kako treba. Najjednostavniji primjer mjerenja uspješnosti postoji u ocjenama koje učenici u školi dobiju: učenik koji dobije ocjenu A smatra se dobrim, a učenik koji dobije ocjenu F smatra se lošim.
U financijama se mjerenje uspješnosti koristi za određivanje je li ulaganje dobar posao. Ulagači gledaju različite metrike ili mjere kako bi procijenili hoće li svoj novac staviti u danu dionicu, obveznicu ili investicijski fond. Mjerenja su pokazatelj ovim ulagačima da li je investicija bila dobra u prošlosti i da li će biti dobro u budućnosti.
Postoji nekoliko mehanizama koji se koriste za mjerenje uspješnosti u financijskom sektoru. Na primjer, dionica se može mjeriti omjerom cijene i zarade. Ovo je omjer u kojem se cijena po dionici uspoređuje s troškom dionice. Omjer cijene i zarade, ili P/E, od nekoliko različitih dionica može se usporediti kako bi se procijenilo je li jedna dionica bolja od druge.
Povrat na kapital i povrat ulaganja drugi su važni pokazatelji uspješnosti unutar područja ulaganja. Povrat na investiciju odnosi se na to koliko bi novca neke osobe zaradio da ga je uložio u dano ulaganje. Povrat na kapital odnosi se na to koliko je profita tvrtka napravila u svjetlu koliko je novca potrošila.
Ove metrike važne su kao mjere uspješnosti jer omogućuju usporedbu dionica ili investicijskih fondova s drugim mogućnostima ulaganja. Na primjer, da biste usporedili dionicu koja košta 1 američki dolar (USD) po dionici i dionicu koja košta 10 dolara po dionici, mora se koristiti neka metrika koja omogućuje usporedbu dionica na jednakoj osnovi. Ulagač može koristiti ova objektivna mjerenja kako bi utvrdio je li ulaganje u skladu s očekivanjima i kakav je učinak u usporedbi s drugim ulaganjima unutar industrije i na tržištu u cjelini.
Baš kao kad učenik dobije ocjenu, mjerenje uspješnosti može pomoći tvrtkama u procjeni je li projekt bio dobar ili je li zaposlenik dobro prošao. Na primjer, ako dionice određenog investicijskog brokera općenito imaju bolje rezultate od izbora drugog brokera, tvrtka će to htjeti znati. Mora koristiti objektivni sustav mjerenja učinka kako bi usporedio dva zaposlenika kako bi utvrdio radi li jedan ili oboje dobro u odnosu na drugoga.