Mjesečni zakup je ugovor o najmu ili najmu prema kojem najmoprimac ima pravo na nekretninu samo na mjesečnoj osnovi. To je u suprotnosti s dužim najmom, kao što je godišnji zakup. Najmoprimac ima pravo napustiti nekretninu uz otkazni rok od 30 dana, a najmodavac također ima pravo promijeniti uvjete najma ili zatražiti izlazak najmoprimca u roku od 30 dana.
Neki stanari preferiraju stan od mjeseca do mjeseca kako bi postigli veću fleksibilnost. Na primjer, kada se osoba nalazi u mjesečnoj situaciji podstanarstva, nije dužna ostati u svom stanu tijekom jednogodišnjeg najma. Može se preseliti na drugu lokaciju ili napustiti stan bez kazne, pod uvjetom da svom stanodavcu da 30 dana pismenu obavijest o svojoj namjeri da se iseli. Kod duljeg najma, ako najmoprimac želi prijevremeno otići, može izgubiti svoj sigurnosni polog i može se smatrati pravno odgovornim za najamninu koju najmodavac izgubi zbog njegovog prijevremenog odlaska.
Postoje i koristi i štete za stanodavca u mjesečnom zakupu. Glavna prednost je da stanodavac nije vezan za cijenu najma. To znači da ako najamnine porastu u njegovom području, on može povećati stanarinu. Ako dobije unosnu ponudu za prodaju nekretnine ili bolju ponudu za veću najamninu, slobodan je prihvatiti ponudu i deložirati najmoprimca, pod uvjetom da i on dostavi pisanu obavijest od 30 dana.
Međutim, mjesečno podstanarstvo također ima značajne štete za stanodavca. Prvo, najmodavac ne može računati na to da će imati prihod od najma od tog danog dijela nekretnine onoliko dugo koliko bi mogao ako je imao duži najam. To mu otežava procjenu predviđenog novčanog toka u zgradi i može mu stvoriti probleme ako tržište najma padne i stanar ode, a on ne bude u mogućnosti pronaći najmoprimca koji bi preuzeo stan.
Osim toga, ako stanodavac iznajmljuje stan ili komad zemlje putem ugovora o najmu iz mjeseca u mjesec, možda će morati posvetiti više vremena čestom pronalaženju novih stanara. Ako vlasnik nekretnine zapošljava upravitelja da pronađe nove stanare, to može povećati njegove troškove plaće jer mora platiti upravitelju da potroši vrijeme na pronalaženje novih stanara. Osim toga, operativni troškovi mogu rasti i na druge načine. Primjerice, troškovi marketinga stana i čišćenja stana kada se usele novi stanari mogu biti visoki.