Mješovita epizoda je psihijatrijsko stanje u kojem netko doživljava simptome i manije i depresije u isto vrijeme. Dijagnostički priručnici koji se koriste za definiranje dijagnoza u psihijatrijske svrhe, kao što je Dijagnostički i statistički priručnik mentalnih poremećaja, koji je objavilo Američko udruženje psihijatara, imaju vrlo stroge definicije za mješovite epizode. Mnogim ljudima koji imaju stanja koja su jasno mješovite prirode ne dijagnosticiraju se mješovite epizode jer se ne uklapaju u uske dijagnostičke kriterije, a to može učiniti liječenje vrlo izazovnim.
Kako bi se službeno smatralo mješovitom epizodom, pacijent mora doživjeti veliku depresiju i maniju istovremeno najmanje tjedan dana. Ovo stanje se najčešće viđa kod osoba s bipolarnim I, psihijatrijskim poremećajem koji karakteriziraju periodične epizode manije ili depresije. Mješovito stanje može se manifestirati na više različitih načina. Ljudi mogu imati uznemirenu depresiju ili disforičnu maniju, s trkaćim mislima, uznemirenošću i ekstremnom depresijom, uključujući suicidalne misli i ravne afekte.
Ova kombinacija maničnih i depresivnih simptoma može biti iznimno opasna. Pacijenti koji imaju mješovite epizode imaju povećan rizik od samoubojstva, samoozljeđivanja i drugih psihijatrijskih komplikacija. Nije neuobičajeno da pacijenti zahtijevaju hospitalizaciju radi liječenja. Briga o sebi i izvršavanje svakodnevnih zadataka mogu postati izazovni, a ponekad i nemogući. Pacijenti mogu zaboraviti jesti i prakticirati osnovnu higijenu te mogu postati asocijalni jer se bore s proturječnim mislima koje doživljavaju.
Lijekovi dizajnirani za stabilizaciju raspoloženja mogu se koristiti u liječenju mješovite epizode. Ovi lijekovi se moraju propisivati s oprezom jer neki pacijenti mogu slabo reagirati na određene lijekove, doživjevši teže simptome, a ne ublažavanje. Psihoterapija je korisna za neke pacijente nakon što se stabiliziraju na lijekovima, a mogu se istražiti i drugi tretmani, ovisno o specifičnostima određenog slučaja.
Bolesnici s poviješću mentalnih bolesti mogu biti svjesni znakova upozorenja miješane epizode i mogu poduzeti korake za liječenje prije nego što simptomi postanu ozbiljni. U drugim slučajevima, pacijenti možda neće prepoznati početak ili možda nisu doživjeli takve epizode prije, pa su stoga nespremni za njih. Vrlo je važno da se pacijenti liječe dok imaju mješovite epizode jer ovo stanje može biti izuzetno opasno. Čak i ako pacijent ne zadovoljava dijagnostičke kriterije jer je stanje prekratko ili se umjesto manije doživi hipomanija, postoje ozbiljni rizici povezani s istovremenim iskustvom manije i depresije u mješovitoj epizodi.