Mkuze Game Reserve je zaštićeno područje koje se prostire na 99,000 hektara (40,000 hektara) u sjevernom Zululandu u Južnoj Africi. Ponekad se piše kao rezervat divljači Mkhuze, dio je močvarnog parka Greater St. Lucia i proglašen je mjestom svjetske baštine. Posjetitelji rezervata divljači Mkuze mogu vidjeti širok izbor vrsta ptica i životinjskog svijeta, kao i slikovite poglede na različita staništa. U sklopu rezervata postoji nekoliko loža u kojima turisti mogu boraviti, a otvoren je za javnost tijekom cijele godine. Ljetni mjeseci, od listopada do ožujka, smatraju se kišnom sezonom u ovom rezervatu prirode, a gusta vegetacija ponekad može otežati promatranje životinja. Zimski mjeseci, od travnja do rujna, smatraju se sušnom sezonom, kada su prilike za gledanje životinja bolje.
Sjevernu i istočnu granicu rezervata definira rijeka Mkuze. Šume smokava koje obrubljuju ovaj vodeni put dom su velike količine ptica. U rezervatu Mkuze može se vidjeti više od 420 vrsta ptica, a promatranje ptica često je omiljena aktivnost turista. U rezervatu postoje brojne pojilice, a na tri su postavljena skrovišta. Turisti mogu ući u skrovišta i gledati kako divljač dolazi piti iz pojila. Afrički divlji svijet koji se može vidjeti uključuje veće životinje kao što su slonovi, žirafe i nosorogi. Često se vide manje životinje kao što su antilope, plavi gnu i bradavičaste svinje. U rezervatu postoje čak i neke rijetke vrste, uključujući hijene i geparde.
Brojne su aktivnosti u kojima posjetitelji mogu sudjelovati u rezervatu Mkuze. Više od 62 milje (100 km) cesta je uređeno kroz rezervat za obilaske vožnje. Dostupne su noćne vožnje s vodičem, a svakodnevno se organiziraju vođene šetnje divljači i ptica iz glavnog ureda rezervata. U nekim od loža postoje i bazeni u kojima se posjetitelji mogu rashladiti.
U rezervatu Mkuze Game Reserve turistima su na raspolaganju lože s punom uslugom. Tu je i kamp koji također nudi planinske kuće i safari šatore za više rustikalni osjećaj. Posjetitelji moraju sami osigurati i kuhati hranu u kampu, a struja nije uvijek dostupna. Ponekad postoji nedostatak vode u rezervatu, a posjetitelji bi trebali nazvati unaprijed kako bi utvrdili trebaju li prevoziti vlastitu pitku vodu. Rezervat je malarično područje, pa posjetitelji moraju poduzeti mjere opreza kako ne bi zarazili.