Mliječno-alkalni sindrom je oblik hiperkalcemije, visoke koncentracije kalcija u krvi, uzrokovane prekomjernim unosom kalcija. Pacijenti s ovim stanjem mogu piti znatnu količinu mlijeka, kao što ime implicira, i također uzimati dodatke kalcija kako bi povećali količinu kalcija u svojoj prehrani. Kada razina postane previsoka, kemijski sastav krvi postaje lužnat i može početi oštetiti bubrege. Pacijent može početi doživljavati niz reakcija povezanih s disfunkcijom bubrega.
Ovo stanje je u početku opaženo kod pacijenata s peptičkim ulkusima, koji su bili potaknuti da uzimaju kalcijeve proizvode i piju mlijeko kako bi ograničili učinke svojih ulkusa. Promjene u pristupu liječenju ulkusa smanjile su incidenciju u ovom okruženju. Danas se mliječno-alkalni sindrom još uvijek može vidjeti kod nekih pacijenata koji uzimaju prekomjerne tablete bikarbonata za ublažavanje boli kod kuće, ali se može primijetiti i kod pacijenata koji koriste suplementaciju kalcija za smanjenje rizika od osteoporoze, te u liječenju drugih bolesti.
Za razvoj mliječno-alkalnog sindroma može biti potrebno samo 2 grama kalcija u prehrani dnevno. Čini se da su neki pacijenti pod povećanim rizikom jer njihova tijela lakše apsorbiraju kalcij, osobito ako piju mlijeko obogaćeno vitaminom D. Pacijenti mogu razviti simptome poput mučnine, smanjenog apetita, slabosti, umora i bubrežnih kamenaca. Paradoksalno, mliječno-alkalni sindrom može povećati rizik od prijeloma, suprotno očekivanjima pacijenata koji su navikli čuti da povećanje unosa kalcija može smanjiti učestalost lomova kostiju.
Liječnik može dijagnosticirati mliječno-alkalni sindrom uz neke pretrage krvi i urina kako bi naučio o kemiji krvi i funkciji bubrega. Ove informacije, zajedno s razgovorom s pacijentom, mogu pružiti dovoljno podataka za liječnika da postavi mjerodavnu dijagnozu. Neposredno liječenje uključuje smanjenje unosa kalcija na sigurniju razinu. Ako pacijent ima temeljni medicinski problem koji je pridonio visokom unosu kalcija, također može biti potrebno razgovarati o alternativnim tehnikama za upravljanje problemom.
Bolesnici koji uzimaju suplemente kalcija ne bi trebali biti izloženi riziku od mliječno-alkalnog sindroma ako slijede preporuke s suplementima. Liječnik može dati pacijentu savjet o doziranju kako bi se uvjerio da pacijentov unos kalcija ostane u sigurnom rasponu. Pacijenti koji počnu primjećivati probleme poput ponavljanih epizoda mučnine i umora možda će željeti o njima razgovarati s liječnikom kako bi istražili moguće uzroke i mogućnosti liječenja.