Međunarodni monetarni fond (MMF) je međunarodna organizacija sa sjedištem u Sjedinjenim Državama koja promiče održavanje zdrave globalne ekonomije. U MMF-u ima 185 zemalja članica, što znači da je gotovo svaka država svijeta u MMF-u, a nekolicina zemalja koje ne pripadaju obično je zastupljena neizravno. U svom svakodnevnom poslovanju, MMF blisko surađuje s Međunarodnom bankom za obnovu i razvoj, poznatijom kao Svjetska banka.
Temelji za uspostavu MMF-a postavljeni su na konferenciji u Bretton Woodsu 1944. godine. Nacije na konferenciji složile su se da je potrebno provesti brzi plan za promicanje gospodarskog oporavka nakon Drugog svjetskog rata. Cilj je bio da sredstva budu dostupna za obnovu i obnovu ključnih gospodarstava koja su bila razorena ratom, a odatle se MMF prirodno proširio na organizaciju s međunarodnim opsegom.
Jedna od ključnih uloga MMF-a u globalnoj ekonomiji je kao zajmodavac nacijama koje se ekonomski bore. MMF daje zajmove sredstvima koja su uložile njegove zemlje članice. Fond također olakšava nesmetanu razmjenu valuta u cijelom svijetu i promiče međunarodnu trgovinu, pazeći na zdravlje međunarodnog gospodarstva i održava redovite sastanke za svoje zemlje članice kako bi raspravljali o važnim pitanjima.
Svaka država članica MMF-a dobiva kvotu koja se temelji na čimbenicima poput snage gospodarstva i stabilnosti vlade. Kvota određuje utjecaj koji država članica ima u MMF-u i iznos novca koji ta država može posuditi. Svakoj zemlji također se dodjeljuje određeni broj posebnih prava vučenja (SDR) na temelju svoje kvote. SDR-ovi omogućuju državama članicama da crpe MMF-ovu valutnu pričuvu, a oni se rutinski koriste u međunarodnom računovodstvu. Zapravo, SDR-ovi su ponekad vrlo blizu međunarodnoj valuti.
Ljudi koji su zabrinuti za zemlje u razvoju ponekad kritiziraju rad MMF-a. Zajmovi MMF-a obično dolaze s uvjetima poznatim kao uvjetovanja za koje neki ljudi smatraju da su izrabljivački ili neproduktivni. Uvjeti mogu stavljati ono što se percipira kao nepravedan teret na korisnike zajmova MMF-a ili mogu diktirati nacionalnu politiku na način koji ne ide uvijek u korist stanovništva. Najznačajnije, MMF obično nalaže programe strukturne prilagodbe koji prisiljavaju svoje korisnike da se otvore slobodnoj trgovini, ponekad pod uvjetima koji nisu baš povoljni.