Mobilnost radne snage odnosi se na lakoću s kojom ljudi mogu iskoristiti nove ekonomske prilike. Kada je mobilnost radne snage visoka, malo je prepreka za promjenu posla, a kada je niska, ljudi mogu naići na prepreke koje otežavaju zapošljavanje. Općenito se vjeruje da je veća mobilnost radne snage bolja za gospodarstvo kao i za radnike, ali postoje i neki nedostaci koje može stvoriti visoka mobilnost.
Postoji niz perspektiva iz kojih se može promatrati mobilnost radne snage. Na samu mobilnost radne snage utječe nekoliko različitih aspekata. Prvi su sustavni elementi kao što su stručno osposobljavanje, potražnja za radnicima u određenoj industriji i razina obrazovanja. Ljudi koji su dobro obrazovani i visoko obučeni imaju više radnih prilika, za razliku od ljudi s niskim vještinama. Osobni elementi kao što je mogućnost preseljenja također igraju važnu ulogu; ljudi se možda neće moći kretati jer imaju poteškoća s prodajom kuće, ne žele iščupati svoju djecu ili ne mogu priuštiti troškove povezane s preseljenjem. Ova dva problema utječu na sposobnost zapošljavanja, ali ljudi moraju imati i želju za pronalaženjem novog posla. Ako to ne učine, nema razloga tražiti i iskoristiti nove prilike za posao.
Mobilnost radne snage može se pojaviti unutar i između gospodarstava. Neke su nacije, na primjer, poznate po dobrodošlici međunarodnim radnicima, doživljavajući visoku razinu međunarodne mobilnosti radne snage, dok u drugim slučajevima ljudima može biti teško kretati se između gospodarstva. Može biti geografske ili profesionalne prirode; netko tko se zbog posla preseli u drugu zemlju pokazuje geografsku mobilnost, dok netko tko prelazi s jedne vrste posla na drugu ima koristi od profesionalne mobilnosti.
U idealnom slučaju, mobilnost radne snage je vertikalne prirode, što znači da se ljudi pomiču na ljestvici zaposlenja umjesto da ostanu statični uz horizontalnu mobilnost. Netko tko se seli iz restorana u restoran kao dječak iz autobusa, na primjer, zapeo je u horizontalnoj mobilnosti. Nasuprot tome, netko tko postane dječak iz autobusa, konobar, voditelj sprata, a potom i vlasnik restorana primjer je nekoga tko doživljava vertikalnu mobilnost.
Visoka mobilnost radne snage čini gospodarstva fleksibilnijima jer se radnici mogu brzo prilagoditi promjenjivim tržišnim uvjetima i potražnji. Nastoji povećati produktivnost i pomaže industrijama i gospodarstvima da rastu. Međutim, to također ima svoju cijenu. Visoka ponuda rada može smanjiti plaće, a može doprinijeti i nezaposlenosti kada je ponuda radnika veća od potražnje.