Model situacijskog vodstva jedna je od nekoliko teorija vodstva koje su razvili različiti psiholozi i istraživači krajem 20. stoljeća. Ovi se modeli koriste u poslovnom svijetu kako bi se menadžerima i drugim vođama ponudili savjeti ili tehnike za najbolji način vođenja svojih timova ili da bi se menadžerima pokazala područja u kojima se trebaju poboljšati. Model situacijskog vodstva jedan je od najčešće spominjanih modela, jer umjesto da se fokusira na bilo koje inherentne osobine ili vještine vođe, on je usredotočen na sposobnost vođe da procijeni situaciju i prilagodi svoju taktiku vođenja u skladu s tim.
Prema zagovornicima ove teorije, sposobnost prilagođavanja metoda vođenja svakoj situaciji, pa čak i svakom zaposleniku, jedan je od najboljih načina za razvoj učinkovitog, produktivnog radnog mjesta. Postoji nekoliko različitih parametara koji se često koriste u modelu situacijskog vodstva, a oni su povezani s različitim razinama vještina zaposlenika. Pojednostavljeno rečeno, od menadžera u modelu situacijskog vođenja očekuje se da prilagodi svoj stil vođenja na temelju kompetencije zaposlenika, kao i njegovog ili njezinog entuzijazma za posao.
Najbolje je ovu ideju ilustrirati primjerom. Za početak, novi zaposlenik može imati vrlo nisku razinu kompetencije za posao, ali visoku razinu entuzijazma i predanosti da ga dobro obavi. Ovaj vođa će potom dati puno konkretnih smjernica zaposleniku kako bi mu pomogao u učenju. Nasuprot tome, osoba s visokom razinom kompetencije za posao i niskom razinom entuzijazma možda treba vodstvo koje je više usredotočeno na izgradnju odnosa. Zaposleniku s visokom razinom kompetentnosti i entuzijazma možda će trebati samo vrlo ograničeno usmjeravanje i uopće ne veliko vodstvo.
Svrha modela situacijskog vodstva je da podjednako koristi i vođi i zaposleniku te im omogući da obojici dobiju ono što im je potrebno iz radnog odnosa. Postoji mnogo različitih, vrlo specifičnih varijanti modela situacijskog vodstva za različita poslovna okruženja ili specifične poslove orijentirane na zadatke, ali ovo su opća načela. Sposobnost menadžera da prilagodi svoje rukovođenje ili stil upravljanja svakom pojedinom zaposleniku ili situaciji, pomoći će da se osigura da svi budu uspješni u svom poslu i da se na kraju dana osjećaju zadovoljnim.