Modeliranje je stvaranje simulacija kako bi se donijele presude prije stvarnih događaja. Modeliranje i simulacija koriste se u razne svrhe, uključujući strateško donošenje odluka. Konkretno, modeliranje korisnika je međudisciplinarna analiza kako ljudi djeluju unutar specifičnih računalnih okruženja. Razumijevanje načina na koji će se korisnici ponašati može pomoći u izgradnji boljih web stranica i softverskih aplikacija te onih koje dobro funkcioniraju za širi krug korisnika, uključujući one s invaliditetom.
Primarna upotreba korisničkog modeliranja je razumjeti kako će korisnici s različitim atributima vjerojatno komunicirati s korisničkim sučeljem. Atributi uključuju razinu vještine od početnika do stručnjaka, kao i druge važne korisničke atribute. To uključuje stavove, uvjerenja, ciljeve, interese, stilove učenja, planove i sklonosti. Moguće je da vrlo različiti korisnici koriste istu web stranicu ili softversku aplikaciju, a modeliranje korisnika korak je prema saznanju što očekivati. Modeliranje korisnika vrlo je važno u kreiranju modula za e-učenje za samonastavu, budući da nema nastavnika koji bi ocjenjivao karakteristike učenika.
Korisnički modeli se stvaraju na različite načine za prilagodljive sustave i prilagodljive sustave. Prilagodljivi sustav je onaj nad kojim korisnik ima određenu kontrolu. To može biti putem postavki ili prilagodljivih elemenata. Modeliranje korisnika u prilagodljivom sustavu izvodi se unaprijed kako bi se stvorili korisni izbori i kontinuirano dok korisnici iskorištavaju te izbore. Mogu se prikupljati podaci o izborima koje korisnici donose za usmjeravanje daljnjeg razvoja. Jednostavan primjer su sustavi s ‘Basic’ i ‘Advanced’ sučeljem koje omogućuje korisniku da odabere na koji način će komunicirati.
Prilagodljivi sustavi su oni u kojima su sučelje i/ili sadržaj strukturirani tako da se prilagode korisniku kako se korisnikove vještine, sklonosti i sposobnosti postaju poznati i mijenjaju. Prilagodljivi sustavi mogu koristiti postavke i onemogućavanje ili maskiranje stručnih komponenti kako ne bi preopteretili početnike i da bi samo početnicima pružili značajke koje su im potrebne po korisničkom modeliranju. Kako bi se prilagodio, sustav se može oslanjati na različite izravne i neizravne unose. Izravni unos uključuje sklonosti, procjene i izbore. Neizravni unos uključuje klasifikacije korisnika koje se – barem u početku – temelje na pretpostavkama koje mogu biti stereotipne. Primjeri prilagodljivih sustava uključuju HyperAudio®, prijenosni vodič za posjetitelje muzeja; Office Assistant u Microsoft® Office® ’97 koji se pojavio i ponudio pomoć korisnicima; i P-TIMS®, sustav financijskog upravljanja.