Mohsova ljestvica je sustav za ispitivanje tvrdoće minerala, koji je dizajnirao Friedrich Mohs 1812. Mohs je bio mineralog iz Njemačke koji je želio jednostavan način testiranja sposobnosti “grebanja” svakog minerala. Ono što bi mineral mogao izgrebati ili što bi moglo izgrebati mineral, određuje njegov položaj na ljestvici.
Mohs je dizajnirao vagu za rad s relativno običnim uređajima. Na primjer, netko je testirao tvrdoću minerala s stvarima poput nokta, novčića, stakla ili noža. Čak i pristup samo nekoliko od ovih stvari na terenu može pomoći u određivanju položaja minerala u odnosu na druge.
Na tradicionalnoj Mohsovoj ljestvici, najtvrđi mineral je dijamant. Ne može se izgrebati drugim mineralom i može izgrebati svaki drugi mineral. Njegova se tvrdoća mjeri kao broj 10. Neki minerali su pali između brojeva od 1 do 10, međutim, i znanstvenici su predložili revidiranu ljestvicu koja tvrdoću ocjenjuje na 15. To omogućuje da se neki minerali koji su pali u siva područja reklasificiraju.
Ljestvica ne mjeri apsolutnu tvrdoću, a svaki broj ne odgovara u potpunosti dvostrukoj jačini sljedećeg broja gore. Na primjer, talk ima tvrdoću 1 i na Mohsovoj i na ljestvici apsolutne tvrdoće. Sljedeći mineral gore, gips, dvostruko je tvrđi i apsolutno tvrđi.
Kako ljestvica napreduje, javljaju se velike razlike. Na primjer, dijamant, ocijenjen s 10 na starijoj Mohsovoj ljestvici, ima apsolutnu tvrdoću od 1500. Stoga je 1500 puta tvrđi od talka. Kvarc, naveden kao broj 7, ima ocjenu 100 apsolutne tvrdoće. To pokazuje da se brojevi na ljestvici ne prevode na dvostruko teže ili tri puta teže.
Umjesto toga Mohsova ljestvica nudi mjerenje tvrdoće koje je relativno u odnosu na druge objekte. To je još uvijek prilično jednostavan sustav za učenje, a uskoro se može prakticirati mjerenje minerala uz male poteškoće. Međutim, mlađem mineralogu može biti teško pristupiti određenim mineralima kao što su dijamanti.