Molitva za olakšice dio je tužbe prema građanskom pravu. U njemu su navedeni pravni lijekovi koje tužitelj traži od suda. Ovaj dio zahtjeva može uključivati zahtjev za naknadu štete, kaznenu odštetu i sudske troškove. Molitva za olakšanje također može uključivati zahtjev za zabranu.
Naknadu štete dosuđuje sud kako bi tužitelj bio cjelovit. Namjera im je vratiti tužitelja u stanje u kojem je bio prije incidenta koji je doveo do tužbe. Opća šteta je oblik kompenzacijske štete, a dodjeljuje se kako bi se tužitelju nadoknadila njegova ili njezina bol i patnja.
Posebne štete su još jedan oblik kompenzacijske štete. Dosuđuju se da tužitelju nadoknade troškove iz džepa. Tužitelj može tražiti od suda da mu dosudi iznos za nadoknadu izgubljene plaće, gubitka budućih prihoda ili medicinskih troškova. Troškovi popravaka osobne imovine također mogu biti uključeni u izračun posebnih šteta.
Sudski troškovi uključeni u parnicu su još jedna stavka koja se može navesti u molitvi za olakšanje. Ako tužitelj uspije u svom pravnom postupku, on ili ona će tražiti od suda da mu dodijeli određeni iznos koji će se koristiti za plaćanje odvjetničkih pristojbi i isplata. Isplate su dodatni troškovi koje odvjetnik može snositi u ime klijenta. Primjeri ovih vrsta troškova uključuju fotokopije, poštarinu i međugradske telefonske pozive.
Molitva za olakšanje također može uključivati zahtjev da sud tužitelju izda zabranu. Ovo je posebna vrsta sudskog naloga kojim se optuženiku zabranjuje da nešto učini. Zabrana se može dati privremeno dok se ne riješe ostala pitanja pred sudom. Tužitelj može zahtijevati samo zabranu u molitvi za olakšanje ili zabranu može navesti uz nekoliko drugih pravnih lijekova, ovisno o situaciji.
Molitva za olakšanje samo je dio zahtjeva za naknadu štete. Tužitelj navodi sve pravne lijekove koje traži od suda. Tužba također uključuje niz izjava u prilog tvrdnji koja se iznosi. Ove izjave se ne smatraju činjenicama osim i dok se ne dokažu na sudu.