Zaliha novca je ukupna količina novca dostupna u gospodarstvu određene zemlje ili regije u određenom trenutku. Praćenje razine novčanog fonda važno je za kreatore ekonomske politike i financijere jer može ukazivati na nadolazeće promjene u gospodarstvu. Zaliha novca nije samo papirni i kovani novac koji je izdala država. Također može uključivati zamjene novca kao što su mjenice, putnički čekovi i plemeniti metali.
U modernom financijskom sektoru postoji nekoliko prihvaćenih načina mjerenja zaliha novca. Oni su poznati kao monetarni agregati. Svaki od njih ima drugačiji skup parametara koji definiraju što bi se trebalo, a što ne bi trebalo računati kao dio novčane zalihe. M0, izgovara se M nula, najuža je definicija. Uključuje samo fizički novac i kovani novac koji su dostupni u gospodarstvu. S toliko digitaliziranog svjetskog bankarskog sustava, M0 je nepraktična definicija koja se rijetko koristi osim u teorijskim slučajevima.
Češće korišteni monetarni agregati su M1 i M2. M1 uključuje gotovinu i kovani novac te dodaje sav novac koji je pohranjen na način da je lako dostupan, na primjer, na tekućim računima ili putničkim čekovima. Malo šira definicija, M2 uključuje sve u M1 i dodaje novac pohranjen na računima kratkoročne štednje, potvrdama o depozitu i udjelima na tržištu novca.
Podatke o promjenama monetarnih agregata M1 i M2 svaki tjedan objavljuju najveći monetarni instituti različitih nacionalnih gospodarstava. Federalne rezerve Sjedinjenih Država objavile su svoje prve statistike o novčanim agregatima 1943. Mnoge su zemlje objavljivale statistike desetljećima prije nego što je Međunarodni monetarni fond (MMF) 2000. objavio prve međunarodne standarde za izračun i objavljivanje monetarnih agregata. MMF je organizacija koju čini 187 zemalja koje zajedno rade na stvaranju suradnje i stabilnosti među svjetskim ekonomijama.
Profesionalci u financijskom sektoru prate zalihe novca kao način predviđanja promjena u gospodarstvu. Promjene u ponudi novca u zemlji mogu utjecati na inflaciju i razinu cijena. Na primjer, mnogi ekonomisti se slažu da je brzi porast ponude novca često popraćen brzom inflacijom. Poznati primjer toga dogodio se u Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata. Središnja banka Njemačke izdala je ogromne količine novca, dijelom kako bi pomogla u financiranju ratne odštete koja je tražena od zemlje. Cijene su naglo porasle, a gospodarstvo je postalo nestabilno.