Monodrama je kazališna predstava u kojoj sudjeluje jedan glumac. Sličan je dramskom monologu po tome što publika svjedoči mislima i postupcima jednog lika. Umjesto da poziva na neku vrstu interakcije između lika i njegove publike, monodrama prati unutarnji razvoj lika tijekom određenog vremenskog razdoblja. Ova vrsta izvedbe može se naći u glazbenom kazalištu, operi i predstavama.
Tipična duljina predstave za jednu osobu je jedan čin ili okruženje. Publika hvata pogled u psihu i život jednog lika, ali ne može vidjeti kako taj lik komunicira s drugima. Neke paralele s žanrom postoje u filmskim i televizijskim scenarijima, gdje se vide pojedinačni likovi kako razmišljaju o svojim životima i odlukama. U tipičnoj solo igri, iskustvo lika može uključivati rješavanje sukoba, može pokazati razvoj lika ili se može koristiti za istraživanje teme koju autor želi prenijeti publici.
Kao žanr, monodrama se prvi put razvila u Engleskoj tijekom viktorijanskog doba. Razvio se iz ideje da se pokaže kako se jedan lik može istražiti kroz niz samonametnutih događaja i radnji, a ne kroz interakcije s drugim likovima. U ovakvim vrstama dramskih komada lik se često bavi rezultatima vlastitih postupaka i odražava određene stavove, percepcije i misli. Ovi komadi također mogu istražiti misli lika o potencijalnim budućim radnjama, što može poslužiti kao točka vrhunca ili rješenje središnje teme predstave.
Budući da se u monodrami istražuje samo jedan lik, publika na pozornici svjedoči samo jednom izvođaču. Može biti ograničeno korištenje rekvizita i vizualnih elemenata, budući da je jedan od namjeravanih učinaka izvedbe dovesti publiku u um lika. Pojedinačni lik i općenito oskudno dizajnirani setovi stvaraju jači fokus i intimnije iskustvo na tom liku, iako se lik često ne obraća izravno publici.
Monologi se razlikuju od monodrame po tome što lik i izvođač govore publici. Iako monolog također izvodi samo jedan glumac, općenito je jasno da glumac razgovara s nekim osim sa sobom. Osim toga, monolog ne mora nužno smještati lik u jedno okruženje, prizivati temu ili razvijati psihu lika. Osim toga, monolozi su često dio veće izvedbe.
Osim što je prikazana kao govorni, dramski komad, monodrama se može izvesti i kao opera ili mjuzikl. Ovi oblici još uvijek sadrže jedan lik, ali koriste glazbene partiture i pjesme kako bi prenijeli misli i priču izmišljenog bića. Dok izvođač tumači lik, dijalog prikazan u emisiji za jednu osobu može spominjati ili opisivati likove koje publika ne može vidjeti.