Monofobija je nenormalan strah od same sebe. Dok se svi ponekad osjećaju usamljeno, netko s monofobijom doživljava ekstremnu anksioznost kada ostane sam, a stanje može biti i socijalno osakaćeno i izrazito frustrirajuće. Različite tehnike bihevioralne terapije mogu se koristiti za liječenje monofobije, uključujući terapiju razgovorom i hipnozu. Ljudi koji pate od ovog stanja također ponekad imaju koristi od grupa za podršku, gdje mogu upoznati ljude istomišljenika i naučiti o tehnikama upravljanja svojim stanjem.
Ovo stanje je uzrokovano anksioznim poremećajem, a može se manifestirati u kombinaciji s drugim simptomima povezanim s anksioznim poremećajem. Monofob može doživjeti ekstremne napade panike kada se ostavi sam, na primjer, ali on ili ona možda neće moći odmah identificirati uzrok napadaja panike. Osoba s ovim stanjem mogla bi prepoznati da se osjeća nelagodno kada je ostavljena sama, na primjer, ali osoba možda neće moći razumjeti da osnovni uzrok njezinih napada panike i nevolje uključuje samoću.
Osim što se boji biti sam, netko tko je monofobičan može doživjeti stres ili paniku u nepoznatim situacijama. Neki monofobi se boje biti udaljeni od određenih ljudi ili lokacija, povezujući te ljude i situacije sa sigurnošću i poznatošću. To može biti problem za partnere koji žele putovati ili provoditi vrijeme s drugima u društvenom svojstvu, a može biti vrlo frustrirajuće za skrbnike.
Budući da ovo stanje može biti isprepleteno s drugim simptomima povezanim s anksioznim poremećajem, može potrajati vrijeme i strpljenje da se razotkrije monofobija i otkloni glavni uzrok. Pacijenti će možda morati isprobati nekoliko pristupa liječenju i terapeuta kako bi pronašli tretman koji im odgovara.
Monofobiju obično dijagnosticira psiholog ili psihijatar, koji također može razgovarati o pristupima liječenju s pacijentom. Važno je pozabaviti se anksioznim poremećajem koji je u korijenu monofobije, kako bi se osiguralo da pacijent ne razvije drugi sindrom uzrokovan anksioznim poremećajem. Za prijatelje i obitelj monofoba može biti korisno zapamtiti da osobe s anksioznim poremećajima obično nisu u stanju kontrolirati svoje simptome, te da za neke ljude duboki sram okružuje napade panike i druge reakcije na stres. Kao rezultat toga, važno je pružiti podršku, bez obzira koliko to može biti frustrirajuće.