Monohibridno križanje je izraz za uparivanje u kojem dva člana roditeljske generacije dijele genetsku osobinu na koju utječu dva alela ili DNK sekvence. Ovi roditelji su obično heterozigotni i način na koji će se osobina izraziti kod članova generacije potomaka može se izraziti jednostavnom analizom kako se aleli mogu upariti. Dva alela obično označavaju dominantna i recesivna svojstva ove pojedinačne osobine. Monohibridno križanje uspoređuje samo jednu osobinu i uključene alele, a obično može započeti homozigotnim parom, koji ustupa mjesto heterozigotnom potomstvu.
Najjednostavniji način za objašnjenje scenarija monohibridnog križanja je prilično osnovni primjer. Započnite s dvije mahune graška, jednom zelenom, a drugom plavom, određene kromosomom koji predstavlja osobinu obojenosti. Alel zelene boje je dominantan i izražava se kao “G”, dok je alel plave boje recesivan i izražava se kao “g”. Ove dvije roditeljske biljke su homozigotni diploidni organizmi, što znači da svaka ima dva alela na kromosomu što ukazuje na obojenost. Homozigot znači da su oba ova alela ista, a diploidna znači da postoje dva alela za uspostavljanje ove osobine.
Jedan je čisto zeleni dominantan, izražen kao “GG”, svaki “G” predstavlja alel; drugi je potpuno plavi recesivan, “gg”, što znači da je ovaj roditelj zapravo plave boje. Budući da svako potomstvo koje imaju dobiva po jedan alel od svakog roditelja, svi njihovi potomci će imati obojene kromosome sastavljene od “Gg”. U ovom sparivanju, svi potomci su zeleni, budući da je prisutan dominantni alel, iako još uvijek sadrže recesivnu mogućnost plave boje.
Ove nastale generacije nazivaju se heterozigotnim jer njihovi aleli nisu isti, za razliku od roditeljske generacije. Ako se dva heterozigotna potomka potom uzgajaju zajedno, rezultirajuće mogućnosti čine monohibridno križanje. Budući da bi dva roditelja u drugom uzgoju oba bila “Gg”, lako je predvidjeti mogućnosti za obojenost potomstva. Postoje četiri moguća ishoda: “GG”, “Gg”, “Gg” i “gg”.
Korištenjem ove vrste pokusa monohibridnog križnog uzgoja, postaje očito kako recesivna osobina može nastaviti postojati čak i kada nije vidljiva. Iako su izgledi zasigurno suprotni, postoji 25% šansi od ove vrste uparivanja da će potomci biti plave boje i postati homozigoti s obzirom na ovu osobinu. Potomstvo ovog budućeg roditelja imalo bi povećane šanse da bude plavo kada se upari s heterozigotnim partnerom, iako bi s homozigotnim dominantnim roditeljem, još jednom “GG”, potomstvo opet bilo heterozigotno. Monohibridno križanje često je najlakši način za početak učenja osnovne genetike, budući da se uspoređuje samo jedno svojstvo, za razliku od dihibridnog križanja koje uzima u obzir dvije osobine.