Mononeuropatija je stanje u kojem je jedan živac u tijelu oštećen. Većina slučajeva mononeuropatije uzrokovana je izravnim ozljedama, pritiskom na živac ili lokalnim poremećajima kao što su rak ili hematom. Osoba s oštećenjem živaca može osjetiti trnce, utrnulost ili dugotrajnu bol. Simptomi obično nestaju s vremenom mirovanjem i izbjegavanjem bilo kakvih aktivnosti koje vrše pritisak na živac. U slučajevima ozbiljnog oštećenja živaca, kirurški zahvat i fizikalna terapija pomažu u ublažavanju pritiska i jačanju mišića na mjestu problema.
Osoba doživljava mononeuropatiju kada neka sila vrši stalni pritisak na živac. Kompresiju mogu uzrokovati vrlo svakodnevne radnje, kao što je prekriženje nogu ili dugotrajno tipkanje na računalu. Ozljede od padova ili drugih nesreća koje uzrokuju unutarnje otekline također mogu izvršiti pritisak na živce, kao i unutarnji tumori ili nakupine krvi koje se nazivaju hematomi. Većina ljudi osjeti trnce koji mogu trajati od nekoliko sekundi do nekoliko sati odjednom ako se pritisak ne može ublažiti. Često se javljaju i zatezanje mišića, slabost i tupa bol.
Mononeuropatija se može pojaviti bilo gdje u tijelu, ali liječnici su identificirali nekoliko živaca koji su najskloniji tom stanju. Srednji živac u zapešću često postaje komprimiran zbog ponavljajućih pokreta ruke u stanju poznatom kao sindrom karpalnog tunela. Kada je zahvaćen ulnarni živac koji ide uz lakat, liječnici dijagnosticiraju sindrom kubitalnog tunela. Problemi sa živcima u potkoljenicama i stopalima smatraju se peronealnim monouropatijama.
Liječnici obično pokušavaju identificirati i liječiti temeljni uzrok mononeuropatije kako bi osigurali olakšanje. Liječnik može provesti fizički pregled kako bi opipao mišiće oko živca kako bi provjerio zategnutost i slabost. U mnogim slučajevima pacijenti se podvrgavaju testovima magnetske rezonancije (MRI) kako bi liječnici mogli provjeriti ima li lezija, tumora ili drugih poremećaja koji bi mogli vršiti pritisak na živac. Nakon što se postavi točna dijagnoza uzroka mononeuropatije, liječnici mogu odrediti ispravan tijek liječenja.
Ako su simptomi uzrokovani pritiskom i pretjeranom upotrebom, jednostavno mirovanje dijela tijela i uzimanje protuupalnih lijekova bez recepta mogu biti učinkoviti u ublažavanju nelagode. Osobi sa sindromom karpalnog tunela, na primjer, obično se daje upute da izbjegava aktivnosti koje uzrokuju bol i utrnulost, poput tipkanja ili pisanja. Pacijent će možda morati nositi protezu ili udlagu kako bi zaštitio mišiće i spriječio pretjerani pritisak na živac. Jednostavne vježbe fizikalne terapije mogu biti od pomoći u obnovi mišićne snage nakon što simptomi nestanu. Uz liječenje i njegu, blage mononeuropatije obično se mogu ublažiti za nekoliko mjeseci.
Ostali uzroci zahtijevaju različite pristupe liječenju. Kirurški zahvat može biti potreban kako bi se odsjekao tumor ili druga abnormalna masa koja vrši pritisak na živac. Infekcije se općenito liječe oralnim ili intravenskim antibioticima, a hematomi se mogu suzbiti lijekovima za razrjeđivanje krvi. Pravovremena dijagnoza i pažljivo liječenje mogu osigurati da pacijent u potpunosti povrati snagu i kontrolu nad svojim zahvaćenim dijelom tijela.