Moralni relativizam je filozofski stav da je moral relativan i da ljudi trebaju nastojati biti dobri, ali samo slijedeći vlastitu savjest. Moralni relativizam može se suprotstaviti moralnom objektivizmu, uobičajenom stajalištu mnogih filozofa i religija da postoji objektivni moral, ponekad postavljen od Boga, objektivno ispravno i pogrešno. Ove dvije pozicije su se zapetljale tisućama godina i uzrok su mnogih ratova. Međutim, može se tvrditi da su ratovi i sukobi između suprotstavljenih predodžbi objektivnog morala češći od ratova između objektivnih i subjektivnih moralista.
Jedna fraza koja djelomično sažima filozofiju moralnog relativizma je “živi i pusti živjeti”. Ponekad izraz “moralni relativizam” koriste moralni objektivisti i teisti kao pejorativ. Ovo je često popraćeno tvrdnjom da ovaj relativizam implicira potpunu odsutnost morala, ali moralni relativisti obično vjeruju u moralni kodeks, ali ne i da je univerzalno primjenjiv. Među teistima, moralni relativizam ima lošu reputaciju, ponajviše zato što većina religija uči moralni objektivizam. Istaknuta iznimka bio bi budizam.
Moralni relativizam postoji već dugo vremena, s ranim spisima grčkog povjesničara Herodota (oko 484. – 420. pr. Kr.) koji ističu da svako društvo ima svoj moralni kodeks i da svako svoj vlastiti smatra najboljim. Treba napomenuti da je djelomični relativizam moguć – netko može vjerovati u srž objektivne moralne istine, na primjer, “ubijanje je pogrešno”, ali vjeruje da su nijansiranija pitanja, kao što je koliki dio nečijeg prihoda dati u dobrotvorne svrhe, subjektivniji. Većina ljudi, čak i samoproglašeni moralni objektivisti, obično imaju neko područje moralnog rasuđivanja u koje nisu potpuno sigurni, pa priznaju određeni stupanj moralnog relativizma. Drugi bi tvrdili da to nije odustajanje od moralnog objektivizma, već samo priznavanje nesavršenog znanja o tome što je objektivni moral.
Jedan od najpoznatijih i najpoznatijih moralnih relativističkih filozofa 20. stoljeća bio je Jean-Paul Sartre, koji je bio pionir filozofije egzistencijalizma, koja u suštini tvrdi da je čovječanstvo samo u svemiru i da se nemamo moralnosti obratiti osim onome što stvaramo za sebe. Međutim, ne slažu se svi moralni relativisti sa Sartreom. Mnogi moralni relativisti jednostavno su motivirani izbjegavanjem etnocentrizma – izbjegavanjem pretpostavke da je vlastita kultura superiorna u odnosu na druge. Oni tvrde da je to bitno za svjetski mir, ukazujući na brojne povijesne primjere kada su kulture služile zločine drugima zbog percipirane moralne inferiornosti.