U psihijatriji, doba moralnog tretmana odnosi se na posebnu promjenu u stavovima prema liječenju mentalno bolesnih ljudi od kraja 18. stoljeća do prve polovice 19. stoljeća. Prvi put koji je u Engleskoj prakticirala vjerska skupina kvekera, moralni tretman značio je postupanje prema zatvorenicima psihijatrijskih azila s poštovanjem i davanje im naređenih rutina koje treba slijediti svaki dan. Ovaj mirniji, nježniji način interakcije s osobama koje pate od mentalnih bolesti bio je u oštroj suprotnosti s prethodnom korištenom metodom, a to je zatvaranje ljudi bez ičega svakog dana samo da bi se njihova bolest držala podalje od drugih u društvu.
Kvekeri su vjerska skupina koja je obavljala dobrotvorna djela kao dio svojih vjerskih uvjerenja. Krajem 18. stoljeća grupa kvekera vodila je psihijatrijski azil u Yorku u Engleskoj prema novom sustavu pravila zvanom moralni tretman. Prije, i u Engleskoj i na mjestima poput Sjedinjenih Država, azili su bili mjesta gdje su ljudi s mentalnim bolestima bili zaključani, a u nekim slučajevima i trajno vezani. Iako su se neki zatvorenici iz azila ipak uspjeli oporaviti i izaći iz zatvora, opće je stajalište bilo da većina slučajeva ludila nije izlječiva, pa se tako malo truda ulagalo da se pacijenti izliječe.
Moralni tretman doveo je do ogromne promjene u načinu upravljanja psihijatrijskim ustanovama, od 1800-ih nadalje. Kvekeri u Yorku su se prema pacijentima odnosili s poštovanjem i dopuštali im da razgovaraju s psihijatrima kao bitnim pojedincima. Dosada i nedostatak stimulacije, koji su prije mogli pogoršati mnoge slučajeve bolesti, zamijenjeni su strukturiranom dnevnom rutinom.
Ova rutina uključivala je produktivan rad poput uzgoja povrća u vrtu ili šivanja. Pacijenti su također provodili vrijeme svaki dan radeći zanimljive slobodne aktivnosti, poput čitanja. Na taj su način kvekeri željeli kod pacijenata potaknuti osjećaj smirenosti i sigurnosti, a i kako bi se pacijenti mogli ponašati što je moguće normalnije i imati priliku držati se prihvaćenih standarda društvenog ponašanja.
Druge zemlje prepoznale su prednosti moralnog postupanja u odnosu na prethodni okrutni i kaotični sustav i počele ga provoditi u svojim institucijama. Amerikanci su, na primjer, usvojili moralni tretman početkom i sredinom 1800-ih. Psihijatrijski azili izgrađeni su u mirnom selu, a pacijenti su dobivali odgovarajuću hranjivu hranu i intelektualnu stimulaciju. Ovi ključni koncepti moralnog tretmana još uvijek su u upotrebi u modernim psihijatrijskim ustanovama.