Morphing je tehnika uređivanja slika u kojoj se slike spajaju jedna u drugu ili manipuliraju tako da se radikalno mijenjaju tijekom nekoliko kadrova. Ključna značajka ove tehnike je da bi trebala biti bešavna, s glatkim prijelazom koji je gotovo neprimjetan za gledatelja. Premda se morfiranje koristilo od ranih dana filma, ono je stvarno postalo svoje u 1990-ima, kada su razvijeni računalni programi za stvaranje besprijekorno glatkih preoblikovanih slika.
Jedan od najranijih oblika morfiranja bio je cross-fade, tehnika korištena u mnogim filmovima 20. stoljeća u kojima je kamera polako blijedjela od jednog glumca ili objekta do drugog. Kasnije je crossfading zamijenjeno otapanjem, u kojem je slika polako nestajala da bi otkrila drugu sliku. Nakon što se filmska montaža počela kretati u digitalizirano područje, morfiranje je postalo mnogo glatkije i sofisticiranije, a mnogi rani filmovi s pokušajima morfiranja izgledaju nespretno i očito modernim gledateljima, iako je tehnologija u to vrijeme bila prilično uzbudljiva.
Ljudi mogu koristiti morfiranje za širok raspon zadataka. Na primjer, u videozapisu o nestaloj osobi, preobrazbe se mogu koristiti da pokažu kako je osoba ostarila otkako je zadnji put viđena ili kako bi se izgled osobe mogao promijeniti dodatkom perika, naočala i drugih metoda prerušavati. Morphing se također koristi u mnogim filmovima kao poseban efekt, te u komercijalnom oglašavanju za stvaranje stvari prije i poslije za promicanje planova prehrane. Znanstvenici mogu koristiti morfiranje kako bi proučavali evoluciju i radili stvari poput stvaranja realističnih slika ranih ljudi s osnovnim podacima o mjerenjima lubanje i drugim dimenzijama tijela.
Sofisticirani programi za preoblikovanje mogu pojesti puno memorije i mogu biti dostupni samo na računalima velike snage. No, dostupni su manji programi za kućne korisnike, a neki od tih programa su čak i besplatni. Oni se kreću od osnovnih programa koji mogu aproksimirati preobrazbu između dvije slike uz malo korisničkog unosa, do složenih programa u kojima korisnik može kontrolirati svaki aspekt preoblikovanja.
Glatki prijelazi i manipulacije dostupni putem preoblikovanja slike privlačni su svima, od političkih satiričara do forenzičkih antropologa. Zbog raširene uporabe ove i drugih tehnika za uređivanje slika, pojedini potrošači trebaju imati na umu da slike koje vide na zaslonu ili na stranici ne moraju nužno biti točni prikazi stvarnog svijeta, bez obzira koliko glatki i realistični izgledali.