Crambe maritima, ili morski kelj, višegodišnja je vrsta biljke koja raste u Irskoj, na plažama sjeverne Europe te uz Baltičko i Crno more. Raste na krupnozrnom pijesku i šljunčanim plažama neposredno nakon visoke plime. Zaštićena vrsta, morski kelj smatra se vrstom biljke kupusa i ima debele, valovite listove koji mogu podnijeti veliku izloženost soli i vjetru. Listovi su plavo-zeleni i obloženi voskom koji ih štiti od vremenskih nepogoda, a ljeti se na biljci mogu pojaviti bijeli cvjetovi. Unutar mahuna se formiraju sjemenke koje se mogu transportirati na druga mjesta u vodi.
Morski kelj se može uzgajati kao povrće u vrtu, iako je to rijetka praksa. Uzgoj ove vrste kelja nije tako težak jer će sjemenke rasti u mješavini zemlje i pijeska u posudi. Sjeme će također relativno brzo klijati na sunčanim područjima i dati višegodišnje biljke koje mogu trajati i do nekoliko desetljeća. Običaj je blanširati listove prije jela. Inače bi ih bilo teško žvakati i previše gorke za jelo, ali u sirovom obliku izvor su vitamina C.
U vrtovima se morski kelj ponekad koristi za kontrast boje cvjetova svjetlije boje, posebno onih narančastih i bijelih. Lišće će zimi opadati i trunuti, a važno je pokriti biljke. Mogu se premjestiti na grijano mjesto ili pokriti spremnikom koji ne propušta svjetlost. To može potaknuti razvoj tako da će biljke biti spremne za razvoj ranije u proljeće. Održavanje također uključuje rezanje stabljika kelja kako bi izrastao mlađi izbojci.
Gusjenice i puževi jedini su štetnici koji mogu ugroziti morski kelj. Biljka najbolje raste kada se koristi s materijalom za malčiranje koji uključuje stajski gnoj. Rijetka među mnogim klasama povrća koje se uzgajaju i prodaju diljem svijeta, ne prodaje se komercijalno za hranu nigdje u svijetu osim u Britaniji i Francuskoj. Morski kelj mora rasti tri godine prije nego što se može ubrati i jesti, a lišće ima okus poput kupusa. Izbojci imaju okus sličan šparogama i cvjetači, pa ova biljka može biti održiv dodatak salati.