Motorna histerija je oblik masovne histerije koja uključuje fizičke simptome koji se brzo šire u zajednici bez vidljive etiologije, što je medicinski izraz za “uzrok”. Neki značajni incidenti u povijesti bili su popraćeni napadima masovne histerije, u rasponu od izbijanja tajanstvenih bolesti u samostanima do suđenja vješticama u Salemu, događaja za koji neki istraživači misle da je potaknut masovnom histerijom. Motorna histerija može trajati tjednima ili mjesecima dok se stres koji uzrokuje histeriju ne neutralizira, omogućujući ljudima da se vrate u normalu.
Čini se da studije o motornoj histeriji sugeriraju da je uzrokovana ekstremnim stresom i emocionalnom represijom. Što je dulje grupa pojedinaca zajedno u stresnoj situaciji, vjerojatnije je da će se razviti motorička histerija, osim ako se ne poduzmu koraci za stvaranje izlaza za stres. Potrebna je samo jedna osoba koja podlegne stresu i razvije rane simptome, a motorička histerija će se početi širiti.
Gubitak motoričke i senzorne funkcije čest je kod motoričke histerije, s ljudima koji imaju trzaje, grčeve i nedostatak kontrole mišića. Mnogi ljudi također počinju razvijati izrazito nestalno ponašanje, s mnogima pokazuju histrionizam, emocionalne izljeve koji zahtijevaju pažnju. Povijesno gledano, motorička histerija se često pripisivala opsjednutosti demonima ili drugim zlim silama, a pacijenti su se mogli naći podvrgnuti inkviziciji. U drugim slučajevima, pacijenti su postali vođe inkvizicije, kao na suđenjima vješticama u Salemu, gdje su mlade djevojke koristile svoje simptome kao osnovu autoriteta da optužuju članove zajednice za vještičarenje.
Male, izolirane zajednice, škole, samostani i stresna uredska okruženja najčešći su kandidati za izbijanje motoričke histerije. Često se ljudi okupljaju oko jednog pokretačkog događaja, koji može prikriti motoričku histeriju dok istraživači ne dođu do dna situacije. Na primjer, može se činiti da se djeca razbole nakon što pojedu određenu hranu, što navodi ljude da vjeruju da je trovanje hranom uzrok, sve dok se ne pojavi obrazac koji ukazuje na motoričku histeriju, a ne na običnu bolest.
Masovna histerija dugo je bila tema fascinacije istraživača, ilustrirajući potpuni gubitak emocionalne, fizičke i mentalne kontrole u velikoj skupini ljudi. Ponekad izbijanje motoričke histerije može biti relativno benigno; zajednica može patiti od epidemije smijeha, na primjer. U drugim slučajevima to može postati ozbiljniji problem, a povijesno gledano, motorička histerija je ponekad dovodila do tragičnih posljedica, jer su se članovi zajednice okretali jedni protiv drugih u svojoj histeriji i zbunjenosti.