Motorni živac je živac koji prenosi impulse iz središnjeg živčanog sustava koji pokreću mišiće na kontrakciju. Svim voljnim mišićima u tijelu upravljaju motorni živci, što znači da svaki put kada se netko odluči pomaknuti, uključen je motorni živac. Sve kralježnjake koriste ovaj vrlo učinkovit sustav za kontrolu svojih voljnih mišića. Nehotični mišići kao što je srce kreću se koristeći drugačiji sustav.
Ti se živci sastoje od motornih neurona, neurona koji su specijalizirani za prijenos signala koji će rezultirati kontrakcijom mišića. Gdje se motorni živac susreće s mišićem, neuron oslobađa kemikalije koje potiču kontrakciju mišića. Nakon što se te kemikalije razgrade, mišić se ponovno opušta. Motorni živci imaju samo ekscitatorno djelovanje, što znači da mogu signalizirati samo kontrakcije, a ne opuštanje mišića.
Ovi živci spadaju u skupinu živaca poznatih kao eferentni živci jer prenose podatke iz središnjeg živčanog sustava u ostatak tijela. Kada se informacija kreće u suprotnom smjeru, poznata je kao aferentna. Kao primjer razlike između ovih skupina živaca, eferentni živci bi nosili signal da kažu mišićima ruke da zgrabe lonac, ali aferentni živci bi nosili informaciju da je lonac vruć i da je ruka opečena.
Moguće je davati lijekove koji ometaju aktivnost motoričkih živaca. Ovi lijekovi su poznati kao relaksanti mišića jer otežavaju ili onemogućuju motornim živcima slanje signala koji će uzrokovati kontrakciju mišića, ostavljajući mišiće u opuštenom stanju. Primjer uporabe mišićnih relaksansa je medicinski postupak u kojem je kritično da pacijent ostane opušten, kao što je umetanje mokraćnog katetera.
Mreža motoričkih živčanih putova u tijelu omogućuje ljudima obavljanje raznih zadataka, od jednostavnih do složenih. Oštećenje ovih živaca ili dijelova mozga koji s njima komuniciraju može dovesti do poteškoća u pravljenju pokreta ili do zbrkanih i nepravilnih pokreta. Neki ljudi koji dožive oštećenje mozga, na primjer, imaju poteškoća s hodanjem nakon oštećenja jer im je poremećen dio mozga koji komunicira s motoričkim živcima u nogama. U tim slučajevima moraju iznova naučiti hodati, učeći svoj mozak kako komunicirati s motoričkim živčanim putovima.