Moždana smrt je potpuni i nepovratni gubitak funkcije mozga. U većini slučajeva najčešće se povezuje s fizičkom smrću, ali ne mora biti. Umjesto toga, postoje trenuci kada se tijelo može održati na životu, obično umjetnim ili mehaničkim sredstvima, iako nema funkcije mozga. Tada se najčešće koristi izraz moždana smrt ili moždana smrt.
Napretkom moderne znanosti, ljudi su naučili kako održati tijelo na životu iznad točke koju prirodnim sredstvima mogu postići sami. Međutim, to ima cijenu. Obično je za uključenu osobu ovo posljednji pokušaj da ih se spasi kada liječnici misle da je oporavak još moguć. Stoga je u većini slučajeva uporaba takvih strojeva samo privremena dok se ne provedu daljnje procjene i ne postavi dijagnoza moždane smrti.
Utvrđivanje moždane smrti obično se provodi pomoću elektroencefalograma. Ovaj uređaj mjeri električne impulse u mozgu, što je način na koji moždane stanice komuniciraju jedna s drugom. Ako se ne detektiraju električni impulsi, barem u određenim dijelovima mozga, nema komunikacije. Ako nema komunikacije, dijagnoza moždane smrti postaje vrlo vjerojatan scenarij.
Moždane smrti mogu nastupiti kada je osoba dovoljno blizu bolnice da medicinsko osoblje može održavati rad srca i protok kisika i hranjivih tvari u tjelesne stanice, iako nema moždane aktivnosti. Kao što je već rečeno, to se obično radi prije nego što se može utvrditi je li moždana aktivnost prestala. Kada se to dogodi, vrlo je mala vjerojatnost oporavka. Međutim, odluka o uzimanju uređaja za održavanje života obično ostaje na obitelji nakon što se posavjetuju s liječnikom.
Moždana smrt može nastati zbog mnogo različitih čimbenika, ali kisik je ključ svega toga. Iako možda uopće nisu povezani, mogu uzrokovati slične stvari u mozgu. Na primjer, različiti oblici traume mogu uzrokovati krvarenje i oticanje mozga. To bi moglo uzrokovati da mozak prestane funkcionirati. Ako mozak ne dobiva dovoljno kisika, stanje poznato kao anoksija, također će početi umirati. Na neizravan način, anoksija je odgovorna za sve moždane smrti. Na primjer, u slučajevima kada mozak otekne, interkranijalni tlak može uzrokovati prekid protoka krvi, što rezultira stanjem u kojem kisik više ne može doći do mozga.