Mračna fikcija je još jedan izraz za horor, žanr fikcije koji se bavi strahom, smrću i zlokobnom stranom ljudske prirode. Ovo nije ograničeno na pisanu literaturu, već obuhvaća široku količinu popularnih medija, uključujući filmove i televizijske serije. Iako takva fikcija nije za sve ukuse, pisci horora tvrde da njihova djela govore o važnim aspektima ljudskog iskustva. Izraz mračna fikcija ponekad se koristi za razlikovanje određenih priča od mainstream horor žanra. Ove priče mogu biti manje orijentirane na fantaziju od većine horor fikcija i sadrže suptilnije emocionalne učinke.
Čudovišta i drugi elementi horora pojavljuju se u pripovijedanju još od prapovijesti i pojavljuju se u takvim ranim narativima kao što su Beowulf i Odiseja. U 1800-ima, romanopisci kao što su Mary Shelley, Bram Stoker i Henry James uključivali su čudovišta, vampire i duhove u svoje priče, stvarajući najranije horor romane. Tijekom 20. stoljeća, žanr je uživao široku popularnost, iako su njegove teme nekima kontroverzne. U svojoj nefikcijskoj raspravi Danse Macabre, autor Stephen King tvrdi da je pisanje i čitanje horor fikcije zdrav način da se ljudi nose s neizbježnošću smrti.
Mračna fikcija opisuje fikciju koja sadrži užasne elemente, ali može biti izvan standardne definicije horor literature. Slični pojmovi uključuju mračnu fantaziju, koja se koristi za fantastične priče koje se bave smrću i užasom. Takve se priče mogu ispričati s gledišta čudovišta, na primjer. Riječ tamno može se dodati bilo kojem žanrovskom pojmu kako bi se označila sumorna raspoloženja i priče. Fraza mračna neizvjesnost, na primjer, može opisati napete priče koje ne završavaju dobro za protagonista.
Mračna fikcija se često pojavljuje u drugim medijima, kao što su televizija, filmovi i stripovi. Strip Neila Gaimana The Sandman bio je vrlo hvaljen primjer 1990-ih. Oslanjajući se na elemente horora, fantazije i priča o superherojima, serija je ipak pružila pogled na svijet koji se dobro uklapa u definiciju mračne fikcije. TV serije Twin Peaks i The X Files također su sadržavale snažne elemente ove forme.
Horor fantastika često sadrži elemente fantazije kao što su demoni ili čudovišta. Mračna fikcija može istražiti mračniju stranu ljudske prirode bez upotrebe takve fantazije. Poznati primjer mračne fikcije bez očitih fantazijskih elemenata je roman Borački klub Chucka Palahniuka, koji je 1999. godine napravio film redatelja Davida Finchera. Obje verzije priče prikazuju sumorne poglede na ljudsku prirodu, društvo i budućnost. Iako Fight Club prikazuje eksplicitno nasilje, priča se općenito ne smatra dijelom horor žanra.