Mračna poezija je korištenje mračnih i često negativnih tema na poetski način. Umjesto da o takvim temama piše u obliku dnevnika ili priče, pisac je to pretvorio u stih. Takva je poezija povezana s gotičkim i horor žanrovima te kulturnim i modnim subkulturama u suvremenom društvu. Međutim, pisci su iz različitih sredina i bave se nizom tema.
Mračna poezija može imati sve oblike, od malih strukturiranih haikua do dugog slobodnog stiha. Mogu koristiti tradicionalni metar, kao i metode rimovanja. Mračna poezija nije o stilu ili strukturi, već o sadržaju i Aristotelovim emocijama.
Ove emocije mogu biti i pozitivne i negativne. Poezija koja se koristi u mračnoj poeziji može biti i jedno i drugo, a tama može doći iznutra kao i biti nametnuta protagonistu izvana. Ove emocije ne moraju biti nasilne. Spektar horora mračne poezije može biti usmjeren na strahove i krv, ali veliki dio poezije ima drugu konotaciju za riječ ‘mračno’.
Ideja tame dolazi s dugotrajnim strahom od mraka i može se predstaviti na doslovan način u mračnoj poeziji. “The Door in the Dark” Roberta Frosta je izvrstan primjer. Ovaj strah je doveo do širenja horor priča i pjesama, kao što je primjer Edgar Allen Poe. Izraz “mrak” također je postao figurativan za unutarnju tamu, gdje izraz predstavlja bol i povrijeđenost.
Dvije različite kulturne skupine okupile su se kako bi stvorile veliki dio mračne poezije nakon 1980-ih. Rođena iz Poeovog užasa, pjesnička forma također je imala velik utjecaj na romanse i slomljena srca. U 1990-ima to je pronašlo mjesto s ponovnom pojavom “Drakule” Brama Stokera, s knjigama kao što su “An Interview with a Vampire”, a kasnije i “Sumrak” i “Prava krv”. To se od tada kombinira s emocionalnom hardcore (emo) glazbom i modnom kulturom koja je nastala iz hardcore punka 1980-ih od strane bendova kao što su Jawbreaker i Minor Threat.
Oba oblika crpila su čežnje, bol i boli. Mnogi su također pomiješali nadnaravno i horor kao teme. Mračna poezija stekla je na popularnosti s širenjem interneta i stranica na kojima korisnici mogu objavljivati i komentirati pjesme. Dodirnuo je emocije mladih ljudi, posebno mladih žena, diljem svijeta.
Mnogi pisci mračne poezije nalaze oblik katarze u svom pisanju. Aristotel je opet u svojoj “Poetici” vjerovao da je cilj poezije emocionalna katarza i usporedio je s medicinskim čistkama, ali ovaj put za dušu. Mračna poezija govori o otkrivanju boli i češljanju figurativne i doslovne tame. Sasvim je prirodno da su mnogi ljudi to smatrali sredstvom za izražavanje boli i pronalaženje drugih koji se osjećaju na isti način.