Mračna satira oblik je satire koji uključuje teme i ideje koje se smatraju mračnim ili morbidnim i koji često koristi te ideje za istraživanje kompliciranih ili moralno dvosmislenih pitanja. U osnovnoj strukturi ili svrsi, ovo je slično svakom drugom obliku satire, u kojem se humor koristi u ironične svrhe kako bi se dala izjava o određenoj ideji ili praksi. Mračna satira, međutim, koristi crni humor koji ne mora nužno biti smiješan, već da koristi humor kao način nadoknađivanja užasa ili neugodnosti. Esej Skroman prijedlog Jonathana Swifta može se smatrati ovom vrstom satire, jer predlaže kanibalizam kao rješenje za nestašicu hrane za siromašne.
Slično kao i drugi oblici satire, mračna satira je korištenje humora, iako u ovom slučaju crnog humora, kako bi se pomoglo u prenošenju određene poruke ili kritike. Na primjer, netko bi mogao upotrijebiti satiru da ukaže na nedostatke u određenom političkom sustavu, kao što je šala koja satirira neučinkovit politički proces izjednačavajući ga s ljudima koji pokušavaju spriječiti da čamac potone bušenjem rupa u čamcu. U mračnoj satiri, međutim, slike i ideje predstavljene kako bi se istaknula točka često su tamnijeg i mračnijeg tona.
Ovo je na neki način slično crnom humoru, u kojem je napravljena šala koja nije sama po sebi smiješna, već da se osvijetli nešto užasno. U mračnoj satiri, nemilosrdni politički vođa može biti satiriziran korištenjem mnogo mračnijih i neugodnih metafora. Roman American Psycho Breta Eastona Ellisa primjer je ovakvog stila satire, u kojem se prekomjernost i pohlepa američke poslovne kulture 1980-ih satirizira kroz nasilje i samoudovoljavanje glavnog lika. Sebičnost i nečovječnost prikazani su u knjizi kroz protagonista, koji je serijski ubojica koji radi na Wall Streetu, i kako drugi likovi komuniciraju s njim.
Skromni prijedlog Jonathana Swifta možda je najpoznatije djelo mračne satire. U ovom djelu iz 1729. Swift predlaže rješenje za siromašne i gladne građane Irske, u kojem svoju djecu prodaju kao meso bogatim Englezima. Ovo je, naravno, zastrašujuća i odbojna perspektiva, a ova vrsta satire ima za cilj natjerati čitatelja da ustukne od same ideje. U ovom trenutku gađenja, međutim, čitatelj treba shvatiti da je prijedlog zamišljen kao komentar apatije bogatih prema siromašnima i očajničkih mjera koje ljudi mogu poduzeti da prežive.