Što je mrežna struktura?

U računalstvu, mrežna struktura je sve što se odnosi na računalnu mrežu. Ti sustavi mogu biti bilo što, od dizajna mreže pa sve do implementacije i korištenja. Čak i uz tako širok raspon, postoji nekoliko načina korištenja izraza koji su češći. To uključuje fizički dizajn mreže s dizajnerske točke gledišta, njezinu organizaciju s poslovnog stajališta i zajednički pogled korisnika.

Mrežna struktura može biti mnogo različitih stvari za različite ljude. Iz perspektive jednog od ljudi koji su projektirali ili implementirali mrežu, to je skup žica, računala i komponenti. S poslovne strane, trošak treba uskladiti s podacima o upotrebi. Konačno, sa stajališta korisnika, to je sredstvo za postizanje cilja koji treba razmotriti samo kada ne funkcionira ispravno.

Fizička mrežna struktura sastoji se uglavnom od kabela, prekidača i radnih stanica. U većim poduzećima te mreže često dizajnira mrežni arhitekt, a implementiraju mrežni inženjeri. U manjim područjima ili domovima, fizička mreža rijetko je dovoljno složena da treba stvarni dizajn.

Postoje dva osnovna opisa strukture fizičke mreže — lokalna mreža (LAN) i mreža širokog područja (WAN). LAN je bilo koje samostalno područje mreže, a vanjsko područje je WAN. Problemi mogu nastati korištenjem ove terminologije kada se neki dijelovi mreže vide kao odvojeni, a drugi povezani. Kako bi se izbjegla zabuna, većina ljudi kaže da je LAN interna mreža, a WAN Internet i drugi nepovezani LAN-ovi.
Poslovni dio mrežne strukture obično je prilično jednostavan. Ljudi su zaposleni da nadziru mrežu kako bi promatrali kako se koristi i provjerili je li se pravilno koristi. Troškovi zaposlenika specifičnih za mrežu plus troškovi održavanja i naknade za pristup stavljaju se na teret troškova rada bez mreže. Sve dok sustavi zarađuju novac za posao, mreža se nastavlja; ako nije, tada se mreža prekida sve dok se ne ponovi.
Korisnici često zanemaruju strukturu mreže sve dok ne izazove probleme. Prijava na virtualna računala koja se poslužuju iz drugog ureda dok se pristupa bazama podataka u drugom stanju postaje toliko uobičajena da se zanemaruje. Oni počnu primjećivati ​​tek kada se sustav prestane povezivati ​​ili uspori bez vidljivog razloga. Korisničko iskustvo s većinom mreža vrlo je transparentno, korisnik može komunicirati sa sustavom, ali pritom gleda mimo njega.