Mrežna virtualizacija je metoda koja se koristi za kombiniranje resursa računalne mreže u jednu platformu, poznatu kao virtualna mreža. To se postiže softverom i uslugama koje omogućuju dijeljenje prostora za pohranu, propusnost, aplikacije i druge mrežne resurse. Tehnologija koristi metodu sličnu procesu virutalizacije koji se koristi za simulaciju virtualnih strojeva unutar fizičkih računala. Virtualna mreža tretira sav hardver i softver u mreži kao jednu zbirku resursa, kojoj se može pristupiti bez obzira na fizičke granice. Jednostavno rečeno, mrežna virtualizacija omogućuje svakom ovlaštenom korisniku dijeljenje mrežnih resursa s jednog računala.
Postoje dva oblika mrežne virtualizacije, vanjska i interna. Vanjska virtualizacija općenito kombinira više mreža – ili dijelova mreža – u jedan virtualni entitet. Interna virtualizacija osigurava dijeljenje u cijelom sustavu i druge mrežne funkcionalnosti softverskim spremnicima, koji djeluju kao hosting okruženja za softverske komponente mreže, na jednom fizičkom sustavu. Vanjska raznolikost je najčešće korištena metoda za stvaranje virtualnih mreža. Dobavljači koji distribuiraju ove alate za virtualizaciju općenito nude jedan ili drugi oblik.
Mrežna virtualizacija nije potpuno nov koncept. Zapravo, mrežni administratori godinama naširoko koriste virtualne privatne mreže (VPN). Virtualne lokalne mreže (VLAN) također predstavljaju uobičajenu varijaciju mrežne virtualizacije. Obje služe kao primjeri kako je značajan napredak u metodama računalnog povezivanja omogućio da mreže više ne budu ograničene geografskim linijama.
Organizacije mogu koristiti mrežnu virtualizaciju iz više razloga, ali mnoge to čine jer omogućuje prilagodbu i jednostavnost korištenja mreže. Virtualizacija može pružiti prilagođeni pristup koji administratorima omogućuje dodjeljivanje kritičnih mrežnih usluga, kao što su ograničavanje propusnosti i kvaliteta usluge (QoS). Također može osigurati konsolidaciju dopuštajući da se mnoštvo fizičkih mreža kombinira u jednu virtualnu mrežu, što omogućuje pojednostavljeno i pojednostavljeno upravljanje.
Mrežna virtualizacija ima neke nedostatke. Možda je najznačajnije to što, slično virtualizaciji poslužitelja, može donijeti viši stupanj složenosti, uz dodatne troškove. Također ima tendenciju zahtijevati viši skup vještina od strane mrežnih administratora i korisnika.
Uspješna virtualizacija mreže zahtijeva promišljeno planiranje. To je prvenstveno zato što nije bila tako široko rasprostranjena kao tradicionalna hardverska virtualizacija, koncept koji datira još iz 1960-ih. Mnoge organizacije odlučuju planirati i implementirati tehnologiju u fazama, često odlučujući započeti s nebitnim aspektima IT okruženja. Ova se strategija često koristi za minimiziranje poremećaja i omogućavanje organizaciji da odredi vrijednost virtualizacije prije nego što je implementira u cijeloj mreži.