Mrtvi gubici odnose se na razliku između dobitaka jedne strane, u usporedbi s gubicima koje je pretrpjela druga strana, kada je poduzeta određena radnja. Koncept mrtvog gubitka može se primijeniti na poslovne odnose između pojedinaca, odnos između proizvođača i potrošača koji kupuju proizvode tvrtke, ili čak na odnos između vlade i građana koji borave u vladinoj nadležnosti. U svim svojim inkarnacijama, ideja procjene ove vrste gubitka je utvrditi jesu li postignuti dobici vrijedni stupnja gubitka koji je nastao.
Kada je riječ o poslovnim odnosima između pojedinaca, gubitak težine može biti nešto jednostavno kao što je najmodavac koji povećava mjesečnu najamninu, ali ne mijenja pogodnosti povezane s najmom. U ovom scenariju, stanodavac prima beneficiju u obliku dodatnog prihoda. Najmoprimac ima gubitak, jer se ne produžuju dodatne usluge, a potrebno je smanjiti potrošnju u drugim područjima kućnog proračuna kako bi se isplatila povećana najamnina.
S poduzećima se isti opći pristup gubitku mrtvog tereta događa kada tvrtka odluči povećati cijenu proizvoda koje proizvodi. Iako tvrtka predviđa povećanje prihoda, potrošači žele platiti više bez ikakvih dodatnih koristi od kupnje. Procjena mrtvog tereta u ovom scenariju vrlo je važna, jer ako je povećanje dovoljno da otuđi značajan broj potrošača, prihodi će se smanjiti unatoč porastu cijene po prodanoj jedinici.
Razumijevanje mrtvog tereta također je važno za vlade. Na primjer, vlada koja razmatra promjenu trenutnih trgovinskih ograničenja htjet će razmotriti ishod pooštravanja tih ograničenja. To znači utvrditi hoće li promjena pomoći povećanju unutarnje produktivnosti unutar nacije ili će jednostavno uzrokovati pad životnog standarda značajnog broja građana. Odgovor na ta pitanja može pomoći vladi da utvrdi hoće li koristi proizašle iz akcije biti dovoljne da se gubici privatnih građana isplati, u smislu poboljšanja gospodarskih uvjeta za većinu stanovništva.
U svojoj srži, procjena iznosa mrtvog gubitka odnosi se na donošenje odgovornih odluka koje proizvode pozitivne rezultate s minimalnim negativnim utjecajem. Korištenje ovog koncepta često može pomoći pojedincima, tvrtkama, pa čak i vladama da izbjegnu poduzimanje neke vrste radnje koja se na površini čini dobrom, ali u konačnici stvara više problema nego što ih rješava. Pravilnim korištenjem moguće je izbjeći situacije neto društvenog gubitka, prekomjernog opterećenja ključnih sektora stanovništva, te spriječiti tvrtke da se upuste u alokativnu neučinkovitost, zbog neodgovornog korištenja ograničenih resursa.