Mujezin je neko ko izdaje pet dnevnih poziva na molitvu u džamiji, mjestu muslimanskog bogomolja. Mujezin također objavljuje pozive za namaz petkom. U muslimanskim zajednicama, glas mujezina je poznata karakteristika, koji pet puta dnevno lebdi iz džamije kako bi podsjetio vjernike muslimane da prestanu sa svojim aktivnostima i moliti se. Dnevni namaz ili namaz su vrlo važan dio muslimanske vjere.
Položaj mujezina je prastar, a većina povjesničara vjeruje da je uloga javnog glasnika vjerojatno prethodila islamu. Mnoge kulture imaju neku vrstu povijesti javnog glasnika, obično odabranog zbog svog prodornog glasa, koji bi prozvao vijesti i važne informacije u razdobljima prije drugih načina komunikacije. Za vrijeme proroka Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, vjerni Poslanikovi sljedbenici su na ulicama davali ezan, postavljajući temelje za modernog mujezina.
Džamije obično biraju mujezina na temelju karaktera i vještine. Mujezin može postati cijenjen član zajednice, posebno ako je ezan ili ezan izrečen posebno dobro, ali on nije vjerski službenik. Ezan se uvijek izdaje na arapskom jeziku, a većini muslimana su poznate riječi u ezanu, čak i ako ne znaju arapski. U džamiji s munarom, ezan se poziva s munare, osiguravajući da se čuje.
Tradicionalni mujezini oslanjali su se na akustiku i snagu svojih glasova kako bi osigurali da vjernici čuju ezan. Moderne džamije koriste zvučnike za prenošenje ezana, osiguravajući da se može čuti na velikoj udaljenosti. U pobožnim muslimanskim gradovima s više džamija, ezan može postati pomalo kaotičan, uz dvobojne pozive više govornika iz cijelog grada, a to je karakteristika muslimanskog svijeta koju putnici često primjećuju.
Dok izgovara ezan, mujezin je okrenut prema Mekki, a poziv počinje riječima Allah u akbar, što znači “Bog je veliki”. Ezan je prilično milozvučan, a mnogi muslimani ga smatraju vrlo lijepim. U područjima gdje nema mujezina, od muslimanskih vjernika se očekuje da sami pamte ritmove dnevnih namaza.
Inače, prema jednom islamskom mitu, mujezin je inspirirao i ime Poslanikove mačke, Muezza. U priči, Poslanik je sjedio i pisao za stolom kada je čuo ezan. Kada je ustao da odgovori, shvatio je da njegova mačka spava na njegovom rukavu i umjesto da je uznemirava, odrezao mu je rukav kako bi mogao ustati i suočiti se s Mekom.