Multimodalna terapija je vrsta psihoterapije koja zagovara potrebu prilagođavanja tretmana svakom pojedincu. Srž ove vrste terapije je uvjerenje da čovjek, kao biološko stvorenje, ima različite načine razmišljanja, osjeta i osjećaja, a sve to treba uzeti u obzir pri liječenju psihičkih poremećaja ili poremećaja ponašanja. Multimodalna terapija se također može primijeniti na fiziološka stanja kombiniranjem različitih pristupa i metoda u pronalaženju odgovarajućeg liječenja za pacijenta.
Za razvoj terapije zaslužan je dr. Arnold Allan Lazarus, južnoafrički psiholog koji je pridonio napretku psihologije, posebno u terapiji ponašanja. Tijekom svoje karijere, dr. Lazarus je shvatio da integriranje različitih značajki iz različitih psihoterapijskih ideologija može pomoći u dobivanju učinkovitijih tretmana za pacijente. Ovaj koncept integracije u početku je nazvan “terapijom ponašanja širokog spektra”, a kasnije je postao “multimodalna terapija”.
Kako bi se stvorio prilagođeni tretman, multimodalna terapija obično razmatra sedam različitih aspekata ili “modaliteta” osobe, predstavljenih akronimom “BASIC ID”. BASIC označava: ponašanja, afektivne — ili emocionalne — reakcije, osjet, slike i kogniciju; ID, s druge strane, znači Interpersonal and Drugs/biology. Na taj način terapija priznaje da određeno psihičko stanje utječe ne samo na čovjekovo ponašanje i emocije, već i na njegove fiziološke i mentalne procese. Na primjer, depresivna osoba će vjerojatno izbjegavati ljude i postati tužna, ali također može doživjeti kronični umor ili nesanicu te imati negativne i kritične misli o sebi.
Kako bi se utvrdilo psihičko stanje pacijenta, multimodalna terapija obično zahtijeva od pacijenata da istinito odgovore na upitnik koji pokriva BASIC ID čimbenike. Upitnik će obično dolaziti u obliku Likertove skale, gdje pacijenti mogu birati između brojeva, obično u rasponu od jedan do pet, da se slažu ili ne slažu s pitanjima. Upitnik će također otkriti postoji li prevlast modaliteta nad ostalima. Na primjer, ako odgovori u upitniku otkrivaju da pacijent može dobro reagirati na interakciju, psiholog može preporučiti pacijentu više međuljudskih i društvenih aktivnosti za liječenje depresije.
Multimodalna terapija također smatra pacijentovu osobnost ili temperament značajnim čimbenikom u formiranju tretmana kojem će pacijent biti najotvoreniji. Pacijenti mogu imati isti strukturni profil iz svog pitanja, ali će se njihove osobnosti razlikovati, a tako i njihova prijemčivost za liječenje. Jedna od prednosti multimodalne terapije je u tome što se psiholozi i terapeuti ne moraju podvrgnuti samo jednoj psihološkoj ideologiji, već su više otvoreni za korištenje različitih strategija iz različitih ideologija. Ovaj oblik fleksibilnosti naziva se “tehnički eklekticizam”.