Multiplikator kapitala je formula koja se koristi za izračun financijske poluge tvrtke, koja je dug koji tvrtka koristi za financiranje svoje imovine. Poznat je kao omjer upravljanja dugom. Može se izračunati gledanjem bilance tvrtke i dijeljenjem ukupne imovine s ukupnim dioničkim kapitalom. Rezultirajući broj je izravno mjerenje ukupnog broja imovine po dolaru dioničkog kapitala. Niži izračunati broj ukazuje na nižu financijsku polugu i obrnuto. Općenito, poželjan je niži množitelj kapitala jer to znači da tvrtka koristi manje duga za financiranje svoje imovine.
Multiplikator kapitala također je vrsta omjera poluge, što je bilo koja metoda određivanja financijske poluge tvrtke. Ostale jednadžbe omjera financijske poluge uključuju omjer duga i kapitala, koji procjenjuje financijsku polugu uzimajući ukupnu obvezu tvrtke i dijeleći je s dioničkim kapitalom. Ostale jednadžbe omjera financijske poluge su slične, koristeći neku formuličnu kombinaciju imovine tvrtke, obveze i vlasničkog kapitala za mjerenje iznosa duga koji se koristi za financiranje imovine.
Ulagači mogu koristiti multiplikator kapitala kao dio sveobuhvatnog sustava analize ulaganja, kao što je DuPont model. DuPont model koristi ovu formulu zajedno s drugim mjerenjima, kao što su promet imovine i neto profitna marža, za analizu financijskog zdravlja tvrtke. Ovi višestruki pristupi korisni su investitorima, pomažući im da pregledaju tvrtku iz svih relevantnih kutova. Sa sustavom kao što je DuPont model, investitor može pogledati maržu neto dobiti tvrtke i utvrditi da je to dobro ulaganje. Međutim, da su pogledali i multiplikator kapitala, mogli bi vidjeti da je takva dobit uglavnom potaknuta dugom i da bi tvrtka zapravo mogla napraviti nestabilno ulaganje.
Visoki multiplikator kapitala nije jamstvo da je tvrtka loša investicija ili da je predodređena za financijsku propast; to samo ukazuje da su takvi scenariji vjerojatniji s tvrtkom koja ima visoku količinu financijske poluge. Neke tvrtke mogu mudro koristiti financijsku polugu za financiranje imovine koja će dugoročno izvući tvrtku iz duga. Kao i kod svakog pojedinca ili tvrtke, što je veći dug korišten za financiranje imovine, veći je rizik; ovo nije isto što i reći da će poduzeće koje ima veći iznos duga propasti, samo da je vjerojatnije da će propasti nego da će tvrtka imati manji dug.