Munchausenov sindrom je oblik lažnog poremećaja, psihološkog stanja u kojem pacijent glumi tjelesnu bolest izazivanjem ili preuveličavanjem simptoma. U mnogim slučajevima, pacijent s lažnim poremećajem može lažirati bolest za neke vanjske svrhe, kao što je dobivanje lijekova ili invalidnina. Za razliku od ovih slučajeva, osobe s Munchausenovim sindromom žele dobiti suosjećanje i pažnju svojom bolešću.
Nazvan po barunu von Munchausenu, njemačkom časniku poznatom po pričanju nečuvenih priča, vjeruje se da je Munchausenov sindrom najozbiljniji od lažnih poremećaja. Kako bi dobili utjehu i pažnju medicinskog osoblja, oboljeli izazivaju fizičke simptome, mijenjaju medicinske testove ili lažne simptome bolesti. U mnogim slučajevima, pacijenti skupljaju pretjerane medicinske troškove u procesu.
Zbog varljive prirode bolesti, Munchhausenov sindrom je teško otkriti. Međutim, postoji nekoliko čimbenika koji mogu ukazivati na to da pacijent glumi svoju bolest. Na primjer, nedosljedna medicinska povijest ili ponavljajuća neodgovornost na liječenje ukazuju na Munchausenov sindrom. Pacijenti također mogu često razviti nove i nedosljedne simptome ili se činiti neobično željnim da se podvrgnu medicinskim pretragama.
Izravni uzroci Munchausenovog sindroma su nejasni i razlikuju se od slučaja do slučaja. Međutim, povijest fizičkog i emocionalnog zlostavljanja nije neuobičajena kod oboljelih. Nadalje, postoji visoka stopa komorbiditeta s drugim psihičkim poremećajima, prvenstveno depresivnim poremećajem i određenim poremećajima osobnosti. Mnoge osobe koje pate od Munchausenovog sindroma imaju problema s identitetom, kontrolom impulsa i strahom od napuštanja.
Zbog nepoštenja uključenog u Munchausenov sindrom, dijagnoza je često vrlo teška. Medicinskom osoblju mogu proći godine da shvati da pacijent glumi svoju bolest. Pacijenti mogu često mijenjati bolnice ili tražiti skrb pod lažnim imenom kako bi izbjegli otkrivanje. Čak i nakon što medicinsko osoblje utvrdi da pacijent boluje od Munchausenovog sindroma, pokušaji suočavanja s pacijentom mogu se suočiti s neprijateljstvom.
Iako pacijenti traže njegu za svoje fizičke simptome, liječenje Munchausenovog sindroma prvenstveno je psihijatrijsko. Važno je da psihijatar problem tretira kao poremećaj, a ne namjernu obmanu kako bi se izbjeglo prebacivanje krivnje na oboljelog. Oporavak od Munchausenovog sindroma je dug i težak proces. Kao i kod većine psiholoških poremećaja, izgledi za oporavak su najbolji kada je pacijent u stanju priznati problem i sam potražiti liječenje.