Mijelomalacija je medicinsko stanje u kojem leđna moždina postaje mekana. Uzrok je nedovoljna opskrba leđne moždine krvlju, bilo kao posljedica krvarenja ili zbog slabe cirkulacije. Mijelomalacija najčešće nastaje kao posljedica ozljede. Starije osobe su najviše izložene riziku za ovo stanje, zbog smanjene gustoće kostiju, što dovodi do većeg rizika od ozljeda leđne moždine. Sportaši su također izloženi povećanom riziku od ozljeda leđne moždine.
Uzrokovana blagom do teškom ozljedom leđne moždine, mijelomalacija dovodi do neuroloških problema, često povezanih s kretanjem mišića. Često je početak bolesti spor i suptilan, što otežava liječnicima da ih uhvate u ranoj fazi. Stanje se može prikazati jednostavno kao visok krvni tlak, na primjer, i ne može se dijagnosticirati tek nakon točke u kojoj je postalo neoperabilno.
Iako se simptomi razlikuju, mogu uključivati gubitak motoričke funkcije u donjim ekstremitetima, iznenadno trzanje udova, nemogućnost osjećaja boli, depresiju, otežano disanje i paralizu. Oštećenje može migrirati prema mozgu u stanju poznatom kao uzlazni sindrom. Mijelomalacija može biti smrtonosna ako uzrokuje paralizu dišnog sustava.
Ovo stanje dijagnosticira se jednom od dvije slikovne tehnike, magnetskom rezonancijom (MRI) i mijelografijom. Mijelogram koristi kontrastno sredstvo koje se ubrizgava u kralježnicu kako bi se otkrile ozljede na rendgenskim snimkama. Invazivniji je od MR, ali također može otkriti ozljede u nekim slučajevima u kojima MRI ne može. Stoga se mijelografija obično koristi kao praćenje MRI-a kada potonji ne uspije identificirati izvor boli ili ozljede.
Nažalost, neurološka oštećenja zbog mijelomalacije su trajna. Također se može pogoršati, jer oštećenje živca može dovesti do toga da zahvaćeni mišići nestanu. Liječenje je usmjereno na sprječavanje daljnjih oštećenja. Mogući tretmani uključuju operaciju leđne moždine i lijekove sa steroidima, koji služe za opuštanje spastičnih mišića, smanjenje boli i smanjenje otekline leđne moždine.
Terapija matičnim stanicama mogla bi se koristiti za popravak neuroloških oštećenja uzrokovanih mijelomalacijom u budućnosti, no terapija je trenutno eksperimentalna i kontroverzna. Oni koji se protive istraživanju matičnih stanica čine to uglavnom iz etičkih razloga, budući da se matične stanice mogu klonirati ili dobiti od ljudskih fetusa. Najnovija tehnologija sugerira da odrasle matične stanice, koje se mogu sakupiti iz vlastitog tijela pacijenta, obećavaju u liječenju neuroloških oštećenja dopuštajući rast novom, zdravom tkivu.