Myrtus (obično poznat kao mirta) je cvjetni zimzeleni grm koji vjerojatno potječe iz mediteranske Europe i sjeverne Afrike, ali se danas uzgaja u mnogim dijelovima svijeta. Biljku su mnogi već dugo divili zbog nježnih bijelih cvjetova, upečatljivih tamnozelenih listova i začinskog mirisa. Postoje dokazi da su ga stari Grci i Rimljani smatrali svetim. Danas se na Mediteranu koristi u homeopatskim respiratornim terapijama i kao sastojak likera.
Vjerojatno autohtoni na Mediteranu i sjevernoj Africi, mirtus uspijeva u toplim, suhim klimama i pjeskovitom tlu. Zahtijeva malo vode, a zapravo može loše reagirati na prekomjerno zalijevanje. Biljka može lako preživjeti uvjete slične suši koji ponekad pogode njezine izvorne regije.
Po izgledu, myrtus mnogi smatraju prilično lijepim. Biljka poprima oblik nalik na grm i može narasti do 15 stopa (4.57 m) u visinu. Njegovi cvjetovi, koji se pojavljuju u kasno ljeto, sastoje se od pet ravnih bijelih latica s otprilike 50 do 100 tankih prašnika koji strše prema gore iz sredine, stvarajući upečatljiv efekt “zvijezda”. Listovi biljke, koji su u obliku ovala sa šiljastim krajevima, sjajni su i prilično debeli. Tamnozelene su boje, stvarajući atraktivan vizualni kontrast s mekim bijelim cvjetovima biljke i stvaraju svjež, začinski miris kada se zgnječe.
Dokazi sugeriraju da se biljka mirtus smatrala svetom među starim Grcima i Rimljanima. Više puta se spominje u mitologijama ovih kultura, a čini se da su ga Grci povezivali s božicom Afroditom, a Rimljani s njezinim ekvivalentnim likom, Venerom. Čini se da se Myrtus također koristio tijekom ceremonijalnih obreda, poput vjenčanja, i možda se smatrao simbolom pobožnosti. Možda je jedan od razloga zašto su ove kulture tako visoko cijenjene mirtuse činjenica da je biljka pružala cjelogodišnji prasak boja i života na inače suhom mediteranskom krajoliku.
Danas se listovi i bobice biljke mirtus koriste u nekim područjima Mediterana – točnije, na otocima Sardinija i Korzika – kao sastojak mirisnog likera pod nazivom Mirto. Neki također smatraju da lišće posjeduje ljekovita svojstva i koristi se u određenim homeopatskim respiratornim terapijama. Ova se upotreba bez sumnje može pripisati svježem, pikantnom mirisu koji proizvodi ovi listovi kad se zgnječe. Vjeruje se da udisanje ovog mirisa može pomoći u čišćenju zagušenih dišnih puteva.