Načelo priznavanja prihoda, zajedno s načelom podudarnosti, važno je načelo u obračunskom računovodstvu. Navodi da se prihod treba iskazati kada je zarađen, ili u gotovinskom računovodstvu, kada se izvrši gotovinsko plaćanje. To pomaže u određivanju obračunskog razdoblja, odnosno vremenskog razdoblja u kojem se moraju evidentirati prihodi i rashodi.
Opća pravila u načelu priznavanja prihoda su da se prihodi izvještavaju čim su dobra ili usluge ponuđene u zamjenu za plaćanje dovršene. U nekim slučajevima, oni će biti prijavljeni nakon što se uplata primi i izvrši, ali to nije uvijek slučaj. Primljena gotovina koja još nije zarađena ne evidentira se kao prihod već kao obveza. To znači da se taj novac ne bilježi kao gotovinsko plaćanje sve dok usluge koje se nude ne budu pružene korisniku.
Postoje četiri vrste prihoda koji se moraju evidentirati kako je navedeno u ovom načelu. Prvi je gotovinsko plaćanje u zamjenu za robu. To bi se bilježilo ili na datum prodaje ili na datum isporuke. Drugi su prihodi zarađeni od pružanja usluga za klijenta i bilježe se kada su te usluge gotove i naplaćene. Prihodi od posudbe imovine poduzeća ili novac zarađen prodajom imovine poduzeća također se moraju evidentirati.
Iznimke od načela priznavanja prihoda uključuju zalihe prodane uz ugovor o povratu ili s važećom politikom povrata. U oba slučaja, transakcija ne može biti dovršena dok ne prođe razdoblje otkupa ili povrata jer ne postoji način da se odredi koji će se povrat izvršiti na artiklu. Dugoročni ugovori su još jedna iznimka, jer im je potrebno vrijeme da se završe čak i kada se gotovina plaća unaprijed. Ponekad će se novac plaćati i bilježiti u različitim intervalima tijekom velikog projekta, drugi put se transakcija bilježi nakon što je posao završen.
U nekim slučajevima, načelo priznavanja prihoda navodi da se prihodi moraju evidentirati čak i prije nego što se izvrši bilo kakva prodaja. U poljoprivredi, na primjer, prihodi se moraju bilježiti u vrijeme žetve jer postoji stalno tržište za prehrambene artikle, cijene su prilično stabilne i osigurane, a distribucija robe ne košta mnogo. Ove odredbe moraju biti prisutne kako bi se prihodi mogli prebrojati prije stvarne prodaje.