U psihologiji, princip ugode dio je psihoanalitičke teorije Sigmunda Freuda koja uključuje podsvjesnu ili nesvjesnu motivaciju. Prema Freudu, id je dio uma koji traži zadovoljstvo i instinktivan. Dok ego komponenta uma nastoji id realistično i inteligentno držati pod kontrolom, sam id nije sposoban biti racionalan, samo samozadovoljavajući. U dva eseja koja je Freud započeo 1920., “Izvan principa užitka” i “Ego i id”, on razrađuje svoje psihoanalitičke koncepte.
Na Freudov koncept principa užitka uvelike je utjecalo Aristotelovo djelo “Fizika”, koje tvrdi da su ljudi, poput životinja, instinktivno usmjereni na traženje zadovoljstva i izbjegavanje boli. Aristotel kaže da je ono što razdvaja ili bi trebalo odvojiti ljude od životinja “racionalno načelo”. Prema Aristotelu, iako su i ljudska bića i “životinje” urođeno vođeni traženjem zadovoljenja gladi, žeđi i seksualnih nagona, ljudi ne moraju i ne bi trebali biti moralno usmjeravani tim instinktivnim potrebama. “Racionalni princip” koji ljudi imaju uravnotežuje primarni nagon za užitkom bez morala.
U Freudovom psihoanalitičkom pristupu, ego uravnotežuje id kako bi spriječio ljude da postanu potpuno sebični i samodestruktivni. Primalni porivi mogu se uravnotežiti zdravim razumom. Inteligentna misao može isključiti kontrolu principa užitka. Dok je ego organiziran i racionalan, id je neorganiziran i impulzivan.
Treći element uključen u rad uma u Freudovoj teoriji ida i ega je superego. Superego ide korak dalje od ega u upravljanju ID-om koji traži zadovoljstvo. Umjesto da bude samo glas razuma, on je također kritičan. Superego izaziva krivnju ili tjeskobu ako poriv id-a ode predaleko, na primjer, ako pojedinac vara svog supružnika. Na taj način, superego je “moralni princip”, dok je ego “princip stvarnosti”, a id je “princip užitka”.
Id je uravnotežen i egom i superegom, tako da je nagon za užitkom vođen razumom i moralom. Istraživanja su podržala Aristotelovu i Freudovu tvrdnju da životinje ne posjeduju prirodnu sposobnost samokontrole kao ljudi. Ako u osobi nema ravnoteže, pojedinac nema ili je ograničen samokontrolom i često nije u stanju kontrolirati svoje impulse. Treba napomenuti da ne vjeruju svi ljudi u ravnotežu principa užitka. Na primjer, hedonizam je filozofija koja u osnovi smatra da je zadovoljstvo nad boli dobro samo po sebi.