Nacionalna osobna iskaznica oblik je identifikacije, obično s imenom, slikom i adresom (najmanje) koju moraju nositi građani određene nacije. SAD i Velika Britanija nemaju te iskaznice, ali se nastavila rasprava o tome je li primjena nacionalne osobne iskaznice prikladna s obzirom na napade 11. rujna 2001. u SAD-u i nekoliko terorističkih napada u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Postoje zemlje koje imaju nacionalni sustav osobnih iskaznica. Mnoge europske zemlje i nekoliko zemalja u Aziji poput Tajlanda i Malezije zahtijevaju takvu identifikaciju. Činjenica da su druge zemlje uvele sustav identifikacije nije nužno koristan argument u razmatranju je li takva kartica prikladna u SAD-u ili Velikoj Britaniji.
U SAD-u je argument protiv nacionalne iskaznice dugotrajan, a podržavaju ga mnogi u obje glavne političke stranke. Kada su brojevi socijalnog osiguranja prvi put dodijeljeni 1930-ih, neki ljudi su se brinuli da će dodjela broja postati sredstvo za identifikaciju i praćenje svakog pojedinca. Usput je bilo nekih prijedloga da je iskaznica socijalnog osiguranja bila izvorna nacionalna iskaznica, kao sredstvo za probiranje ljudi koji legalno ne bi trebali biti u SAD-u.
Debata je bila odložena na neko vrijeme, ali kako se korištenje iskaznice socijalnog osiguranja povećalo, i predsjednik Carter i Reagan iznijeli su protivljenje da ta iskaznica postane nacionalna iskaznica. Pokušaj senatora Hillary Clinton da stvori univerzalni plan zdravstvene zaštite 1993. dao je prijedlog da se nacionalne osobne iskaznice koriste za identifikaciju građana kako bi mogli dobiti zdravstvenu skrb. Ovaj prijedlog je odbio veliki broj ljudi.
Ipak, nakon masovnog terorističkog napada 9. rujna, povećala se tjeskoba u pogledu načina na koje se ljudi mogu lako identificirati kao građani ili negrađani. 11. godine Kongres je donio REAL ID Act, koji je dodao strože odredbe za dobivanje vozačke dozvole koju će sve države koristiti za izdavanje državnih dozvola, odnosno državnih identifikacijskih iskaznica za nevozače. Ljudi su se također borili protiv prolaska ovog čina, ponekad s velikom žestinom. Još uvijek postoji nepoštivanje ovog zakona u nekoliko država.
Mnogi tvrde da imamo nekoliko oblika nacionalnih iskaznica. Ne možete legalno raditi u SAD-u bez davanja svog socijalnog osiguranja, a u većini slučajeva ne možete prijaviti porez bez njega. Također ne možete tražiti poreze za svoju djecu osim ako imaju brojeve socijalnog osiguranja. Pokušajte napisati ček bez predočenja vozačke dozvole, osim u svojoj banci, i bit će vam jako teško. Morate pokazati identifikacijski dokument prije nego što se ukrcate u avion, a ponekad čak i kada koristite kreditnu karticu. To potpiruje argument da nacionalna iskaznica koja identifikuje građane nije “velika stvar”.
Oni koji se protive smatraju da bi zahtijevanje nacionalnih identifikacijskih iskaznica moglo povećati državno ili domaće špijuniranje. Oni mogu citirati Hitlerov režim u kojem su svi Židovi morali nositi dokumente ili identifikacijske dokumente. Protivnici također tvrde da bi nacionalna osobna iskaznica povrijedila građanske slobode i pravo na privatnost te da bi se zloupotrijebila namjera Ustava.