Indeks potrošačkih cijena (CPI) mjerilo je koje vlade koriste za procjenu inflacije i razine cijena u svojim gospodarstvima. Vlade to čine uspostavljanjem zbirke dobara čije će cijene pratiti, a zatim proizvesti broj koji predstavlja porast ili pad troškova života u odnosu na prethodne godine. Središnje banke mogu koristiti svoj nacionalni CPI za procjenu inflatornih tendencija u gospodarstvu.
Svaka vlada koristi različitu zbirku dobara i usluga, također poznatu kao košarica potrošačkih dobara i usluga, iz koje izračunava svoj nacionalni CPI. Ova košarica trebala bi ponuditi sliku proizvoda koje svaki građanin koristi tijekom života, poput hrane i stanovanja, pa se pojedini artikli često razlikuju od zemlje do zemlje. Kako se artikli koje potrošači redovito kupuju mijenjaju s promjenama na tržištu, vlade modificiraju i specifične stavke u košarici robe i težinu koju svaka cijena ima pri izračunavanju indeksa, kako bi osigurale da CPI i dalje točno odražava trošak život.
Vlade izračunavaju nacionalni CPI u odnosu na osnovnu godinu. Ovo je obično godina u kojoj je vlada uspostavila košaricu robe i počela pratiti njezine cijene. Za svako sljedeće razdoblje mjerenja, zbroj cijena u toj košarici proizvoda ponovno se izračunava i uspoređuje s baznom godinom kako bi se dobila nova vrijednost. Novi CPI se utvrđuje uzimanjem postotne promjene između osnovne godine i novog razdoblja mjerenja, množenjem sa 100, a zatim dodavanjem ovog broja 100. To znači da ako je cijena košarice proizvoda u sljedećem razdoblju mjerenja bila 10 % veći od početne godine, onda bi CPI za to razdoblje bio 110.
Inflacija, koja je degradacija vrijednosti valute koja rezultira višim cijenama, briga je svake središnje banke. Određena količina inflacije zdrava je u vrijeme gospodarskog rasta, ali prevelika inflacija može naštetiti gospodarstvu kada padne u recesiju ili depresiju. Središnje banke svake godine izdaju ono što se naziva ciljnom inflacijom: postotak za koji očekuju povećanje ukupnih cijena u gospodarstvu. Primarna svrha nacionalnog CPI-a je da središnje banke mjere inflaciju svake godine i vide je li inflacija u gospodarstvu njihove zemlje ispunila, zaostala ili premašila ciljnu inflaciju koju su izdali. Banke to čine tako što izračunavaju postotnu promjenu između CPI tekuće godine i godine koja mu neposredno prethodi.