Pojam najpovlaštenije nacije (MFN) odnosi se na status koji jedna zemlja dodjeljuje drugoj kako bi se naznačilo da će ta određena zemlja uživati posebne pogodnosti u trgovanju. To obično ima oblik nižih uvoznih poreza, koji se nazivaju carinama, i viših kvota određenih za uvezenu robu. To znači da je županija kojoj je dodijeljen status najpovlaštenije nacije jednaka bilo kojoj drugoj zemlji koja je dobila status. Obično se daje kada jedna zemlja želi povećati trgovinu s drugom zemljom.
Prije stvaranja Svjetske trgovinske organizacije (WTO) 1994. godine, većina potencijalnih trgovinskih sporazuma bila je posredovana Općim sporazumom o carinama i trgovini (GATT). GATT je osnovan 1949. nakon Drugog svjetskog rata. Uključene zemlje u to su vrijeme pokušale pregovarati o stvaranju Međunarodne trgovinske organizacije (ITO), ali nisu uspjele. Posredovanjem Ujedinjenih naroda tada je formiran GATT. WTO i dalje djeluje u skladu s glavnim načelima GATT-a i sada je tijelo odgovorno za provedbu bilo kojeg MNF sporazuma.
Glavne svrhe dodjele statusa najpovlaštenije nacije su diplomatski razlozi ili poboljšanje trgovine između dviju zemalja. Postoje mnoge prednosti za to, a ne najmanje važna mogu biti poboljšani odnosi s nekom zemljom. Ostale prednosti uključuju jednostavnost izračuna naknada, a iste tarife i ograničenja uvoza naplaćuju se svakoj državi sa statusom najpovlaštenije nacije, tako da nema potrebe za drugačijim stopama izračuna. Također izjednačava tržište za male zemlje koje možda ne bi mogle same postići ili pregovarati o boljim trgovinskim sporazumima, kao i sprječava eventualne nesuglasice između različitih zemalja da ih uzvrate višim carinama.
Unatoč svojim prednostima, status najpovlaštenije nacije ima svoje izazove i potencijalne nedostatke. Jedan je nedostatak što zemlje u razvoju možda neće moći pratiti izvoz. Predloženo je da se zemljama u razvoju daje povlašteni tretman prema GATT-u, ali to je bilo teško regulirati. Drugi potencijalni sukobi bili su u areni prethodnih sporova ili nesuglasica, kao što je rat, zbog kojih su dvije nacije imale zamjenske razloge da ne trguju. Neka od ovih pitanja tretiraju se kao iznimke i na njima se radilo u obliku izmjena ili ukidanja proturječne doktrine.
Ostala pitanja odnose se na regionalnu trgovinu. Neke konfiguracije, poput Europske unije, imaju mnogo slobodniju međusobnu trgovinu nego između zemalja članica i drugih nacija. Slična situacija rezultirala je kao ostatak Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini (NAFTA) u Americi. Ova se pitanja obično smatraju iznimkama, ali mogu dovesti do drugačijeg oblika trgovine u budućnosti. Sjedinjene Američke Države su, na primjer, već preimenovale status najpovoljnije nacije u trajne normalne trgovinske odnose, jednostavno zato što je većina nacija već imala status, a izraz se činio zastarjelim.