Naknada za izvedbu općenito se može odnositi na naknadu koja se naplaćuje za obavljanje neke vrste usluge. Međutim, obično je to izraz koji se koristi u financijskoj industriji, a može se nazvati i poticajnom naknadom. To je zato što je naknada za učinak vrsta naknade koja se temelji na poticaju. Ovisno o ugovoru o uslugama, investicijski menadžeri mogu prikupiti naknadu za uspješnost ili postotak dobiti koju ostvare na ulaganju za klijenta. Struktura naknada za učinak varira i nisu svi upravitelji ulaganja postavljeni da ih primaju.
Naknade za učinak nisu jedini način kompenzacije investicijskim menadžerima. Neki menadžeri za svoj rad dobivaju redovitu plaću i nemaju nikakav oblik naknade temeljene na poticaju. Drugi primaju svoju naknadu kroz naknade za učinak — postotak dobiti fonda za poticanje mudrih ulaganja, kao i naknade za upravljanje — postotak vrijednosti imovine fonda kako bi se nadoknadilo vrijeme i stručnost menadžera u upravljanju fondom.
Oni menadžeri koji primaju naknadu u obliku naknada za učinak možda neće strukturirati svoj plan plaćanja na isti način. Prvo, stopa naknade za uspješnost, obično postotak dobiti, može varirati. Na primjer, naknade za uspješnost uzajamnih fondova obično se kreću od manje od 1% do 5%, ali mogu ići i do 15%. S druge strane, naknade za uspješnost hedge fondova mogu doseći čak 40% ili više.
Vrijeme isplate naknade za uspješnost može se razlikovati među investicijskim menadžerima. Naknade se mogu plaćati na godišnjoj razini, iako većina menadžera plaća svoje naknade na tromjesečnoj ili mjesečnoj bazi. Neke kompenzacijske strukture koje uključuju naknade za učinak na temelju vrijednosti imovine, a ne samo dobiti, mogu uključivati visoke ocjene. To znači da će se naknada za učinak izdavati samo za povećanje vrijednosti ulaganja u odnosu na prethodnu najveću vrijednost. U tim slučajevima, čak i ako je ulaganje ostvarilo dobit ako je ta nova vrijednost ispod neke ranije veće neto vrijednosti, upravitelj neće dobiti naknadu za učinak.
Mnogo se raspravlja o tome jesu li strukture naknada za rad poštene ili korisne. Zagovornici tvrde da dijeljenje rizika ulaganja pomaže potaknuti menadžere da aktivno traže poboljšane povrate ulaganja budući da dobivaju dio te dobiti. Kritičari, s druge strane, tvrde da naknade za uspješnost zapravo mogu potaknuti menadžere da preuzmu nerazumne rizike u nadi da će ostvariti veliku dobit. Ovi rizici ne mogu utjecati samo na ulagača, već kada se izvode u velikim razmjerima mogu utjecati na cijela tržišta. Kao rezultat toga, ovi kritičari predlažu pomno ispitivanje, ako ne i vladinu regulativu, jesu li dopuštene naknade za učinak.