Nalet rasta je razdoblje u djetinjstvu koje karakterizira nalet tjelesnog i kognitivnog razvoja. Kod beba se ovi naleti ponekad nazivaju “danima učestalosti”. Konačni nalet rasta događa se tijekom puberteta i može trajati nekoliko godina kako se osoba iz djeteta razvija u mladu odraslu osobu.
Tijekom naglog rasta potrebno je više hranjivih tvari nego inače. Osoba je često gladnija nego inače, a može biti i fizički umorna, jer razvoj zahtijeva puno energije. Ponekad se događaju i promjene osobnosti, poput nervoze kod beba ili temperamentnog raspoloženja kod tinejdžera. Mogu se postići tjelesni i/ili kognitivni razvojni prekretnici, kao na primjer kada beba počne puzati nakon trzaja.
Dojenče koje doživljava nagli rast htjet će se često hraniti i može biti nemirno ili nervozno. Također nije rijetkost da beba spava više nego inače. Tijekom razdoblja rasta, beba može rasti fizički, ali također može doživjeti kognitivni razvoj kako se mozak razvija. Nagli rast može biti popraćen uspostavljanjem novih veza u mozgu što može rezultirati povećanom agilnošću, boljim razumijevanjem koncepata i drugim događajima povezanim s kognitivnim razvojem.
Tinejdžeri i mladi odrasli doživljavaju skokove rasta jer se hormoni oslobađaju tijekom puberteta. Ovi hormoni doprinose razvoju sekundarnih spolnih karakteristika, a također dovode do povećanja visine, veće koštane mase i drugih fizičkih osobina. Istodobno se razvija i mozak. Tijekom naglog rasta u tinejdžerskoj dobi, važno je osigurati da tinejdžeri imaju na raspolaganju odgovarajuću i uravnoteženu prehranu. Tinejdžerima također može biti od pomoći da znaju da su fizički simptomi, kao što su bolovi ili umor, normalni, iako se mogu osjećati neobično tijekom naglog rasta.
Ako se čini da nekome nedostaju razvojne prekretnice i ne uspijeva rasti, pedijatar može obaviti pregled i dati preporuke za uputnicu ili liječenje. Neki ljudi se jednostavno razvijaju sporije od drugih, dok u drugim slučajevima zastoji u razvoju mogu biti znak genetskih poremećaja, pothranjenosti, bolesti ili drugih problema. Održavanje grafikona koji prati napredak može biti od koristi, jer će omogućiti liječniku da vidi gdje se pacijent uklapa u usporedbi s drugim ljudima slične dobi. Te se informacije mogu koristiti za određivanje je li potrebna intervencija ili ne.