Zadržana dobit je iznos kapitala koji tvrtka zadržava za sebe od dobiti ostvarene poslovnim aktivnostima. U manjim tvrtkama ovaj iznos predstavlja potraživanja vlasnika prema imovini poduzeća, odnosno njegovom osobnom vlasništvu. Veće tvrtke koriste zadržanu zaradu za mnoge stvari, često označavajući iznos kao prisvajanu zadržanu dobit i neprimjerenu zadržanu dobit. Prvo jednostavno znači da zarada ne ide na isplatu dividende investitorima i koristi se za interne poslovne svrhe. Prilagođena zadržana dobit može imati višestruku namjenu u poslovanju kako to definiraju vlasnici, izvršni direktori ili upravni odbor.
Računovodstvena jednadžba može dati osnovnu ideju o tome što je zadržana dobit u računovodstvenom smislu. Ova jednadžba ima tri dijela: imovinu, obveze i vlasnički kapital, iako veće tvrtke posljednju stavku nazivaju dioničkim kapitalom. Sama jednadžba je imovina jednaka obvezama plus dionički kapital; stoga se dionički kapital može definirati kao imovina umanjena za obveze. Ono što tvrtka namjerava učiniti sa sredstvima zadržanim u poslovanju često je važno investitorima koji žele ostvariti financijsku dobit na temelju uspješnosti tvrtke. Stoga poduzeće postavlja izdvojenu zadržanu dobit kao dio plana za korištenje tih sredstava u svrhe koje povećavaju bogatstvo tvrtke.
Bilanca poduzeća izvještava o mjesečnoj i godišnjoj zadržanoj dobiti za određeno vremensko razdoblje. U većini slučajeva, ovaj je iznos jednostavan zbroj koji uravnotežuje računovodstvene brojke tvrtke. Kako bi utvrdio iznos zadržane dobiti koja se koristi za dividende i te zadržane dobiti za poslovnu upotrebu, ulagatelj mora pogledati izjave uprave. Ove izjave obično spadaju u tromjesečno ili godišnje izvješće koje tvrtka objavljuje u skladu s regulatorima za javna poduzeća. Iznos namjenjene zadržane dobiti i namjene tih sredstava prikazan je u ovom izvješću.
Dok je namjenjena zadržana dobit namijenjena različitim poslovnim aktivnostima, neraspoređena nije. Potonji najvjerojatnije potpadaju pod klasifikaciju iznosa zarade isplaćene kao dividende ulagačima. Opet, dividende mogu biti tromjesečne ili godišnje ovisno o postavkama kako ih definira upravni odbor tvrtke. Ove dvije stavke mogu odrediti koliko internih ulaganja tvrtka očekuje u bliskoj budućnosti. Na primjer, tvrtka koja ne zadržava obilna sredstva za poslovnu upotrebu najvjerojatnije neće planirati veliko širenje kroz interno financiranje i rast.