Nanit, također poznat kao nanomašina, nanobot ili druge slične varijacije prefiksa, je stroj dizajniran u vrlo maloj mjeri. Budući da su nanomstrojevi tako mali, ime su dobili po izrazu nanometar, što je milijarda metra. Naniti imaju brojne različite namjene, ali se najčešće povezuju s biomedicinskim poljima.
Trenutno je nanotehnologija još uvijek u fazi istraživanja i razvoja i ne postoji nanit koji bi služio za praktičnu primjenu. Ne postoji vremenski okvir kada se mogu izraditi nanomstrojevi koji se smatraju dovoljno sigurnima za izvršavanje predviđenih zadataka.
Iako je pred istraživanjem i razvojem još dug put, znanstvenici su vrlo uzbuđeni zbog potencijala nanita. Kao vrlo mala jedinica, mogla je obavljati niz različitih zadataka. Specifične primjene mogu biti u liječenju ili otkrivanju bolesti, praćenju zdravlja, pomoći u kirurgiji i mnogim drugim.
Problem koji znanstvenici imaju kada pokušavaju konstruirati nanit nije samo veličina, već i složenost zadatka. Njegova konstrukcija će vjerojatno zauzeti mjesto atoma ili molekule u isto vrijeme. Kada se uzme u obzir da bi za stvaranje funkcionalnog nanita mogli biti potrebni milijuni atoma ili molekula, zadatak se brzo može početi činiti neodoljivim.
Nanit neće biti poput tradicionalnog stroja. Najvjerojatnije će biti organski. Zapravo, možda je riječ o novoj, bioinženjerskoj bakteriji koja je navela neke ljude da snažno potiču programere na oprez.
Ako bi nanit mutirao, posljedice bi mogle biti katastrofalne, čudesne ili oboje. Brojne znanstvenofantastične knjige i televizijske emisije temeljene su na ovom scenariju. Neki su doveli do scenarija sudnjeg dana; drugi su primijetili da bi moglo biti koristi, pa čak i novih oblika inteligentnog života.
Trenutno postoje neke praktične primjene nanotehnologije izvan biomedicinskih područja, međutim, te primjene ne koriste funkcionalne nanite. Umjesto toga, ove aplikacije razgrađuju postojeću materiju na vrlo male čestice, koje se, u vrlo maloj mjeri, mogu koristiti u nekoj elektronici, sportskoj opremi, pa čak i odjeći. IPod Nano, koji čak i uključuje ime u svoj proizvod, jedan je popularan primjer.
Ključ nanotehnologije je razbijanje materije na vrlo male čestice. Istraživači su otkrili da to zapravo može promijeniti normalna svojstva neke tvari. U nekim slučajevima stvari postaju eksplozivnije. U drugima, materija može emitirati svjetlost, postati iznimno tvrda ili se mijenjati na brojne druge različite načine.