Napad ljudskim valom vojna je taktika koja se oslanja na golem i ogroman broj napadača kako bi pokorili drugu silu. Na neki način, napad je vrlo brutalan, budući da pripadnici napada ljudskog vala služe samo za povećanje broja napada. Teške žrtve u valu obično su rezultat ovog oblika taktike, a vojna sila koja nastavlja napad može biti prisiljena prihvatiti te gubitke u nastojanju da postigne pobjedu.
U sadašnjoj povijesti nema toliko primjera taktike napada ljudskim valovima jer gubitak života može biti tako velik. Većina vojski također ima pristup mnogo sofisticiranijem daljinskom oružju. Čak i u zemljama koje su općenito manje napredne, dostupnost preciznog oružja za napad na daljinu iz drugih zemalja čini ovu metodu daleko od poželjnog. Jedan incident koji se navodi u novijoj povijesti napada ljudskim valovima bila je uporaba ovih valova tijekom iransko-iračkog rata 1980-1988. Na granici je Iran pokušao tri puta neuspješno upotrijebiti ovu taktiku, što je rezultiralo iznimno teškim žrtvama.
Vjerojatnije je da ćete vidjeti napad ljudskih valova koji se spominje kao dio povijesti starijih bitaka. Bilo ga je koristilo tijekom Korejskog rata, Vijetnamskog rata i oba svjetska rata. Ponekad se koristio za izbacivanje druge vojne snage iz rovova, gdje su bili manje dostupni zračnim bombardiranjem. Ipak, visoka cijena taktike u čistom gubitku ljudskih života može umanjiti daljnje pokušaje onih vojski koje je koriste. Dodatne bitke s vojskom sa smanjenom populacijom zbog napada ljudskih valova mogu značiti da ste dobili bitku, ali ste ipak izgubili rat.
Čak iu davna vremena, iako se ova taktika mnogo koristila, veliki vojni filozofi često su se protivili njezinoj upotrebi kako bi izbjegli teške žrtve. Sun Tzu, koji je skladao Umijeće ratovanja otprilike u 6. stoljeću prije Krista, nazvao je ovu taktiku jednom od krajnjih mogućnosti. Ipak, mnogo se vojski oslanjalo na napade ljudskih valova u drevnim bitkama i onima koji nisu toliko drevni, kao što je američki revolucionarni rat.
Kako je oružje postajalo sve naprednije, napad ljudskim valovima postajao je rjeđi. Borba prsa o prsa, koja bi bila obilježje napada u davna vremena, bila je manje poželjna kada su ljudi mogli pucati iz mušketa, pušaka ili kasnije bacati granate. Iako se ova metoda danas može koristiti s vremena na vrijeme, ona je zastarjela i izuzetno skupa za žrtve.